Otvaranje prvi put privatizacijskog skandala iz vremena bivše koalicijske vlasti, slučaja prodaje starigradskog hotela Alan Hypo Alpe-Adria banci, i to baš u predizborno vrijeme koje je možda i najviše dosad obilježeno aferama iz HFP-a, prosječnom bi biraču u Hrvatskoj očito trebao sugerirati da nijedna vlast, lijeva ili desna, nije imuna na “dealove” u prodaji državnog porftelja. Hypo banka i njezine tvrtke kćeri u vrijeme koalicijske vlasti, a posebice u zadnjoj godini mandata, slovila je kao najjači klijent HFP-a. Dodatno je takvo mišljenje osnažio i odlazak u upravu Hypo banke Krešimira Starčevića, bivšeg zamjenika predsjednika i vršitelja te dužnosti (nakon što je instituciju napustio Hrvoje Vojković), a koji je sada prvookrivljeni u istrazi zbog prodaje Alana Hypo banci.

SDP-ov oslonac
Starčević, koliko je poznato, formalno nije bio član nijedne stranke, no u HFP-u je bio SDP-ov oslonac. Izvlačenje tog slučaja stoga se i promatra u političkom kontekstu, to više ako se zna da odluke o prodaji poduzeća putem javnog natječaja donosi Upravni odbor HFP-a, kojim je u to doba predsjedao Slavko Linić. Procedura u donošenju odluka je, naime, sljedeća – pristigle ponude analiziraju stručne službe HFP-a, koje kolegiju predlažu najbolju ponudu, a kolegij, na čelu s predsjednikom HFP-a dalje predlaže Upravnom odboru, koji donosi konačnu odluku. Starčević nikako ne bi mogao potpisati ono što Upravni odbor nije odobrio. Linić sada, pak, tvrdi da u samoj prodaji Alana nema ništa sporno, te da je odluka o prodaji Alana donesena na Vojkovićev prijedlog. On to, pak, demantira tvrdeći kako je zbog ekonomskih razloga predlagao drugu ponudu, a da su odluku donijeli bivša ministrica turizma Pave Župan Rusković, Starčević i Linić. Istraga će pokazati i tko je doista bio u pravu, te je li Starčević “solirao” ili je imao potrebnu i valjanu odluku Upravnog odbora, no otvara i prostor za mnoge rasprave. SDP-ov predsjednik Zoran Milanović naznačio je već pitanje privatizacijskog koncepta, kojeg on naziva HDZ-ovim, no riječ je o konceptu kojeg je provodio i sam SDP pune četiri godine svoga mandata. Iako su otvaranja ponuda javna, a u novije vrijeme i sjednice Upravnog odbora HFP-a na kojima se donose odluke o prodaji poduzeća otvorene su za javnost, za veliki broj privatizacija moguće bi bilo utvrditi da je nešto bilo nepošteno. Iz današnje perspektive neke odluke Upravnih odbora izgledaju apsurdno, poput prodaje po mnogima najljepšeg hotela na Jadranu, dubrovačkog Excelsiora, početkom 2001. godine, za niti 4 milijuna kuna. No politika je uvjeravala da je Excelsior društvo na rubu stečaja i da je to maksimum kojeg se može dobiti.

Krivi koraci
Upućeni iz HFP-a tvrde da je sve do dolaska Ljube Jurčića u Upravni odbor HFP-a moglo proći bilo kakvo bankovno jamstvo, te da su obveze ulagača bile kudikamo manje nego što se sada moraju ugovoriti u kupoprodajnim ugovorima. Nemeće se i pitanje provjeravanja realizacije ugovora koje je HFP sklapao. Mnogi kupci do dionica su došli povoljno jer su se istodobno obvezali realizirati visoka ulaganja ili podmiriti višegodišnje dugove, ali iz HFP-a se nikad nije moglo dobiti informacije o provjerama realizacije ugovorenih obveza. To se pitanje sada provlači i kroz slučaj prodaje Alana jer se utvrdilo da je Hypo banka dionice “prodala” hrvatskom lancu hotela Blue sun u vlasništvu Jake Andabaka, i to samo pola godine od zaključenja ugovora s HFP-om. Hypo banka je dionice hotela Alan kupila za 8,8 milijuna kuna, a one su nominalno vrijedile 27,5 milijuna kuna. No u ugovor nisu bili uneseni sada standardni instrumenti osiguranja, te osigurana zabrana prodaje dionica prije realizacije ulaganja, što se također pokazuje spornim u istrazi protiv Starčevića i ostalih. Budući da je u predizborno vrijeme HDZ pokrenuo akciju Maestro, kroz koju se odgovornost za namještanje poslova u privatizaciji spušta na razinu potpredsjednika i pravnika u Fondu, no istodobno razine koje donose odluke, potpredsjednik Vlade i resorni ministri, čine pogrešne korake i proizvode slučaj KIM, a na koncu se pokušava iznijeti i prljavi veš bivše vlasti, evidentno je da će privatizacija i malverzacije koje su kroz taj proces počinjene posljednjih godina imati važnu ulogu u kampanji za predstojeće izbore.

Gradu Glini nekretnine pogona sisačke željezare

ZAGREB Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju odobrio je zahtjev grada Gline da im se dodijele nekretnine i zemljište bivšeg pogona sisačke željezare u tom gradu, kako bi na tom prostoru uredili komunalno skladište. Odluku o tome jednoglasno su donijeli svi članovi UO HFP-a, pri čemu je rečeno da to podrazumijeva i da se taj pogon u Glini izuzme od prodaje. Pojašnjeno je da je riječ o pogonu na zemljištu od 34.000 četvornih metara čija je ukupna procijenjena vrijednost 5,1 milijun kuna. S obzirom na to da u Glini na tom zemljištu žele urediti odlagalište otpada i komunalno skladište, odluka ide u prilog razvoju lokalne uprave, kazao je predsjednik UO HFP-a, potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Inače, bivšu sisačku željezaru, odnosno Valjaonicu cijevi Sisak, u postupku privatizacije kupila je švicarska kompanija Commercial Metals Internationalu (CMI), koja je dio velike američke kompanije CMC.
(H)