Među prvim hrvatskim tvrtkama koja se u dogovoru s radnicima u siječnju odlučila na poduzimanje antirecesijskih mjera i provela smanjenje plaća i skraćenje radnog tjedna, tvornica aluminija Ivanal iz Lozovca u Šibensko-kninskoj županiji, ovih dana primorana je ponovno sjesti sa sindikatima i pregovarati o načinu izlaska iz teške situacije bez novih otpuštanja. Ivanal je stopostotni izvoznik, a 99 posto proizvodnje čine visokotlačni odljevci za automobilsku industriju za što su narudžbe stale. Za mjesec dana tvornica se seli u industrijsku zonu u Šibeniku gdje je već završen novi pogon, započet u vrijeme kada su pljuštale naružbe europskih proizvođača automobila, i to u prvom redu autobusa i kamiona. Novi pogon trebao je Ivanalu osigurati trostruko veće kapacitete, čime bi odgovorio na očekivanu potražnju kupaca, a financiran je kreditima banaka, čiji su predstavnici baš u utorak obišli pogon u zoni Podi.

Novi pogoni
Od preseljenja se, kaže predsjednik Uprave Vladimir Ivanović, neće odustati jer je investicija već realizirana. U novom pogonu trebalo je biti zaposleno 160 radnika, a sada ih u pogonu u Lozovcu radi 80. Problem je što ni u siječnju smanjene plaće za 25 posto te skraćeno radno vrijeme na 35 sati tjedno nisu dovoljne, pa se traži nov način kako preživjeti do povratka kupaca bez otpuštanja. Uprava Ivanala procjenjuje da je sada polovica od 80 radnika višak, što predstavlja veliko opterećenje za tvrtku. “Mi nalazimo nove poslove u automobilskoj industriji i proizvodnji bijele tehnike te imamo naznake za nove naružbe za četvrto tromjesečje, no do tada treba opstati”, ne skriva zabrinutost Ivanović, koji će u četvrtak ponovno stati pred radnike. I predstavnici radnika svjesni su da se Ivanal našao u slijepoj ulici i oči se sada upiru prema državnoj i lokalnoj vlasti, kojima bi, kaže predsjednik Hrvatskog sindikata metalaca Zdravko Burazer, trebalo biti u interesu zaštititi tvornicu koja postoji od 1937. godine i specijalizirana je za zahtjevno zapadnoeuropsko tržište. “Ako europske zemlje pomažu svoje proizvođače, i mi u Hrvatskoj imamo obvezu brinuti se za svoje tvrtke”, dodaje Burazer, napominjući da za prevladavanje krize do kraja godine Ivanalu treba oko 500.000 eura.

Pomoć ugroženima
Ivanoviću ohrabrujućim zvuči naznaka s Dana poduzetnika da država počinje razmatrati mogućnost sufinanciranja jednoga radnog dana, što su kao antirecesijsku mjeru već poduzele neke države poput Njemačke i Slovenije, no dodaje da Ivanal za čekanje takve odluke ili nekih drugih mjera pomoći ugroženim proizvođačima nema puno vremena. Nama kriza traje od studenoga prošle godine, a u tih pola godine od države još nema nikakve konkretne reakcije, zaključuje Ivanović, koji alternativu neželjenim otpuštanjima vidi u još jednom dogovoru s radnicima kojima bi se dodatno smanjilo plaće i radni tjedan.