Med, propolis, matična mliječ, vosak… brojni su proizvodi pčela koje naši pčelari prikupljaju i prodaju, ali najvredniji od njih, pčelinji otrov ili apitoksin, puštaju da propada iako se plaća više od zlata. Kako piše Večernji list, istodobno, u susjedstvu ga srbijanski i bosansko-hercegovački kolege pčelari prikupljaju i prodaju američkim farmaceutskim i kozmetičkim tvrtkama. Pritom postižu vrtoglavu cijenu od minimalnih 25.000 eura za kilogram do vrtoglavih 70.000, koliko tvrde neki srbijanski portali!

– Dok se mi mučimo s proizvodnjom meda i borimo s nelojalnom konkurencijom i jeftinim patvorinama, ono najskuplje što pčela proizvodi, pčelinji otrov, puštamo da propada, a mogli bismo dobro zaraditi i mi pčelari i država – priča Željko Tomas, pčelar iz Imotskog koji nas je pozvao do svojih košnica u Prološcu kako bi nam pokazao uređaj koji prikuplja pčelinji otrov, možda i prvi u cijeloj Dalmaciji, kaže. 


Kupio ga je i platio 3800 kuna, a za 250 košnica, koliko ih ima Braniteljska zadruga Pauk Čeka, čiji je upravitelj, smatra da bi im trebalo deset takvih uređaja, koji su veličinom mali i sastoje se od pet okvira sa staklenim pločama unutar kojih su žice. Uređaj se priključe na akumulator i kroz žice se pušta struja kraće vrijeme u točno određenim razmacima koja stimulira pčele da na ploču ispuštaju otrov.

– Kada te pčela ubode, ispusti otrov, otpadne joj žalac i ona ugiba. Kada ispušta otrov na ovo staklo, ne otpada joj žalac i ne ugiba. Nikakva šteta se za pčelu ne događa. Na stakalcu otrov se osuši i ostaje prah koji treba sastrugati. U velikim količinama apitoksin je smrtonosan otrov, u manjim lijek – kaže Tomas i napominje kako se pčelinji otrov ne smije prikupljati bez zaštitne opreme i maske, uz maksimalne higijenske mjere. Količine apitoksina koji proizvode pčelice vrlo su male, jednim ubodom ona izbaci 0,1 miligram, a za kilogram je potrebno prikupiti pčelinji otrov iz 200 košnica.


Više o temi pročitajte ovdje.