Razgovor sa Zoranom Koščecom, predsjednikom Uprave Varteksa, vođen je uoči održavanja redovne skupštine dioničara i u ozračju predstojećih odluka koje znače “biti ili ne biti” za tu tvrtku, ali i cijelu tekstilnu industriju.

Budući da ste na čelu Varteksta od 2005., kako vidite poslovnu i financijsku situaciju tvrtke, kakva je u usporedbi s prethodnim razdobljem te što su glavni problemi uključujući i negativni poslovni rezultat koji je lani iznosio 60 milijuna kuna?
Na čelo Uprave Varteksa došao sam u situaciji vrlo sličnoj današnjoj, ali ipak s jednom velikom razlikom. Situacija u tvrtki bila je izuzetno složena i teška, po mnogim tumačenjima bezizlazna, ali su prilike u okruženju bile pozitivnije. Poslovanje nisu opterećivali tako brojni i teški rizici poslovanja prouzročeni gospodarskom i financijskom krizom, prije svega rastuće nelikvidnosti i pada potrošnje na domaćem, ali i inozemnim tržištima. Redefiniranjem strategije iz ozbiljnog smo gubitka u manje od dvije godine uspjeli ostvariti operativnu dobit veću od 35 milijuna kuna. Takav trend smo održali sve do početka krize, kad se uz problem nelikvidnosti dogodio znatan poremećaj potrošnje na inozemnom i domaćem tržištu. Reagirali smo odmah. Izradili smo integralni plan poslovnog i financijskog restrukturiranja tvrtke, koji je osim mjera za konsolidaciju poslovanja uključivao i prijedlog rješenja duga prema državi, koji se pojavio nedugo nakon izbijanja krize. Nažalost, na dogovor o rješavanju duga prema državi čekamo više od dvije godine, i to je pitanje otvoreno još i danas. Ostalo definirano provodimo planom, ali zbog ozbiljnih problema s likvidnošću otežano. Unatoč tome trend poslovnog rezultata kontinuirano nam je pozitivan od početka izbijanja krize do danas. Rješavanje odnosa s državom izuzetno nam je važno. Rješavanjem odnosa s državom te nakon toga dogovorom s bankama o financijskoj konsolidaciji poslovanje tvrtke može se znatno stabilizirati, i to brže nego smo to proveli restrukturiranjem prije krize.

Što je alternativna opcija?
Nema potrebe za alternativnom opcijom. Naš prijedlog rješavanja duga je u skladu sa smjernicama koje je definirala prošla Vlada modelom C i koje su bile aktualne kada smo izradili zahtjev. Uz to je i u potpunosti usklađen sa smjernicama koje su definirane prijedlogom Zakona o financijskom poslovanju aktualne Vlade. Tako da ne vidim razloga za alternativne opcije, što ne isključuje eventualno potrebne finalne dorade našeg prijedloga. No nevezano na način rješavanja, ono što želim naglasiti je da je, ako se to pitanje ne riješi tijekom rujna, a uvažavajući činjenicu da je Varteks kontinuirano imao proaktivan pristup usmjeren prema rješavanju problematike tvrtke i sektora, takav pristup prema tvrtki meni posve nerazumljiv i neprihvatljiv. Stoga sam donio odluku da, ako se to ključno pitanje hitno ne riješi, zbog stručnih ali i moralnih razloga, odlazim iz Varteksa.

Došli ste do prijelomne točke?
Da, i to nakon niza godina u kojima sam se nastojao izboriti za važnost sustavne gospodarske i industrijske politike koja bi prepoznala i dala adekvatnu važnost radnointenzivnoj industriji. Iako smo uspjeli doći do prve službeno usvojene strategije vezane uz tekstilnu industriju, praktična primjena je toliko odudarala od zacrtanog da su i pozitivni efekti od programa skoro u potpunosti izostali. Hrvatska od osamostaljenja do danas nije uspjela definirati cjelovitu gospodarsku i industrijsku politiku te se najveći dio državnog interveniranja u gospodarstvu događao metodama pritiska, a ne vođen ekonomskom logikom. Od toga nisu imale koristi čak ni industrije koje su bile u “paketu” rješavanja, dok je dio tradicionalnih i važnih industrija, u koje svakako spadaju tekstil i koža, ostavljen na milost i nemilost, u jednom monetarno/fiskalnom “koktelu” u kojem je umjetnost bila preživjeti. Rezultat jest da je u tekstilu uspjelo od tradicionalnih tvrtki preživjeti svega 10-ak posto, ali se unatoč tome ne poduzimaju ozbiljniji koraci da se trend promijeni. S obzirom na strukturne probleme društva, a jedan od njih je svakako visoka stopa nezaposlenosti, te s obzirom na to da je više od 30 posto nezaposlenih na burzi upravo onaj profil koji tekstil i koža mogu zaposliti, jedino je logično i ekonomski opravdano da država hitno intervenira u te djelatnosti i iskoristi ih kao motor novog zapošljavanja, što mislim da je moguće.

Je li to rješenje za koje se borite čak i pod cijenu ostavke?
Uvjeren sam da je tekstilna industrija strateški važna za Hrvatsku. Osim značaja vezanog uz zapošljavanje teško zapošljive radne snage, prepoznatljivost Hrvatske kao izuzetno kvalitetne manufakture na svjetskom nivou otvara prostor i za nadogradnju prema modnom biznisu, što je važna vertikala. Ali da bi se u tome uspjelo, nužna je promjena maćehinskog odnosa prema industriji. Vezano uz tekstil, to su bila moja ključna razmišljanja kad sam dolazio u Varteks i nisu se promijenila. Uvjeren sam da Hrvatska bez promjene odnosa prema radnointenzivnim industrijama neće uspjeti napraviti dovoljan i nužan iskorak prema stabilizaciji društva. Neprihvaćanje predloženih modela po toj osnovi je razlog zbog kojeg sam sasvim sigurno spreman podnijeti ostavku. Resornim ministarstvima predali smo početkom godine prijedlog mjera, čijom primjenom bi se u petogodišnjem razdoblju znatno mogla podići zaposlenost i produktivnost cijelog sektora.

Smatrate da je Varteks prvo pretrpio štetu zbog politike bivše Vlade koja nije vukla adekvatne i pravodobne poteze te da se isto ponaša i nova Vlada?
U proteklom razdoblju dogodilo se puno nepotrebne štete prema tvrtki, ali i prema državi u tom međusobnom odnosu. Sasvim je sigurno da zbog nagomilanih problema koji nisu na vrijeme rješavani, a podsjećam da smo još u 2009. dobivali poruku da nismo u krizi i da će nas kriza zaobići, danas više nikome nije jednostavno funkcionirati i poslovati. Izazovi pred aktualnom Vladom izuzetno su ozbiljni i teški, no problemi se moraju rješavati da bi gospodarsko stanje krenulo na bolje. Doista je teško razumjeti da u onim projektima i u onim tvrtkama gdje se rješenja nude i gdje su rješenja logična i ova Vlada čeka ili odugovlači, a to je ono što se događa Varteksu. Napominjem da je Varteks jedina velika tradicionalna tekstilna tvrtka u regiji koja je uspjela preživjeti. Sačuvali smo sve strateški važne ugovore kao i imovinu kojom sigurno možemo riješiti aktualnu problematiku. Definirali smo strateške smjernice za sve postojeće biznise te razvoj novih. Upravo je toga još teže gledati kako se nužna hitna djelovanja otežu unedogled.

Koja ste rješenja ponudili?
Da ne ulazim u detalje, najvažnije je naglasiti da izračun predloženog modela vezanog uz Varteks ukazuje na društvenu opravdanost i korisnost od oko 800 milijuna kuna, dok isti izračun vezan uz interventne mjere za tekstilnu i kožnu industriju ukazuje na društvenu opravdanost i korisnost veću od 12 milijardi kuna. Nije mi jasno tko u državi ima pravo blokirati i odugovlačiti s takvim projektima te što spada u ključne uloge Vlade ako ne provođenje projekata s toliko značajnim pozitivnim efektima za društvo.

Što bi se dobilo ako Varteksov model izlaska iz krize uz pomoć države i njezinih interventnih mjera postane model, koliko se radnih mjesta može spasiti i novih otvoriti?
Paketom mjera koje predlažemo broj zaposlenih može se u petogodišnjem razdoblju gotovo udvostručiti u odnosu na sadašnji broj zaposlenih u tekstilu i koži tako da bi ti sektori nakon provedenih mjera došli na gotovo 50 tisuća zaposlenih. S obzirom na radnointenzivni ali i pretežito izvozni karakter sektora, slični pozitivni efekti vežu se i uz povećanje izvoza, kao i neto izvozni efekt. Što se tiče naših dobavljača kojih ima više od 800, naravno da im je u interesu da Varteks bude stabilna tvrtka.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Koji ste rok sebi dali za rješenje problema prije moguće ostavke te kako gledate na tvrdnje da je prepreka Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja to što je Varteks već jednom dobio državnu potporu za restrukturiranje i navodno je ne smije ponovo dobiti do 2016.?
Nije teško zaključiti da su svi razumni rokovi već odavno prošli. Ako se trenutno razvodnjen i stihijski pristup rješavanju problema promijeni te sve zainteresirane strane zajednički upregnu da otvorene probleme riješimo maksimalno brzo i korektno, rado ću ostati na funkciji i provesti sve zacrtano radi stabilizacije poslovanja što je i ključni preduvjet za budući razvoj. Ako pristup ostane isti, sigurno odlazim. Komunikaciju s AZTN-om službeno imaju resorna ministarstva, a temeljem toga se stječe dojam da naš regulator na svjetsku gospodarsku krizu ne gleda kao na izvanrednu okolnost nego na nešto na što je poduzetnik mogao utjecati. Slijedom recentne prakse kako su odgovorile na krizu sve zemlje, mjere interventne pomoći tekstilnoj industriji su nužnost. One su kompenzacija, i to manjim djelom za krizu, a većim za sve ono što se moralo provoditi, a nije se provodilo ili se provodilo na krivi način. S obzirom na nedavno objavljen tekst u PD-u, želim naglasiti da ne postoji ni jedan upit kao ni bilo kakav zahtjev za nadopunom materijala od resornog ministarstva ili AZTN-a, na koji nismo u potpunosti odgovorili.

Zašto ne pričekati na usvajanje novog zakona o financijskom poslovanju?
Svi normalni rokovi za rješenje problema odavno su prošli, što potvrđuju i usporedbe s efikasnim politikama i mjerama drugih zemalja koje su brzo reagirale. Apsolutno je neshvatljivo zašto se u Hrvatskoj odugovlačilo s adekvatnim pristupom i rješavanjem problema jer takvim pristupom gube svi, od radnika pa do tvrtke i države. To bi se moglo donekle i razumjeti da Varteks nema rješenja i da ih sam ne nudi te da za svoj poslovni model ne vidi budućnost.

Scenariji i rješenja ukratko

Kako smanjiti nezaposlenost
U 1988. godini bilo je u sektoru zaposleno 130.000 osoba, a sada ih je 29.000. S primjenom mjera ta se brojka može podići na 47.000, a bez njih će pasti na 16.000. Vrijednost ulaganja iznosi 1,2 milijarde kuna, a pozitivna društvena korisnost veća je od 12 milijardi kuna. Na Zavodu za zapošljavanju je 100.000 žena, koje sektor tekstila može zaposliti. Za naknade njima za godinu dana država je izdvojila 1,5 milijardi kuna.
Tekstilna branša je 2. sektor po zaposlenosti, 3. sektor po izvozu, a 1. sektor po udjelu žena i sektor s najnižim plaćama jer se radi o radnointenzivnoj djelatnosti.