Prije korona pandemije, prema posljednjim istraživanjima vezanim uz iseljavanje hrvatskih građana, do iseljavanja nije došlo uvjetovano samo ekonomskim faktorom, nego je uzrok iseljavanju poglavito u razdoblju nakon ulaska Hrvatske u EU bilo i razočaranje i neperspektivnost te nemogućnost rada i napredovanja u skladu sa sposobnošću i obrazovanjem.

Na odluku o iseljavanju iz Hrvatske, poglavito mladih stanovnika, prije razdoblja prvog i drugog lockdowna odlučujući je bio i snažno prisutan utjecaj političkih elita na gotovo svaki segment društvenog života, iznosi ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti Marina Perić Kaselj koja se bavila o migracijskim trendovima u razdoblju pandemije i većem valu povrata hrvatskih građana u domovinu.

Povratak naših građana iz EU uslijed pandemije je porastao. Nažalost za sada su nam dostupni samo djelomični podaci te se ne može utvrditi koliko njih stvarno, a koliko njih se “privremeno” vratilo odnosno koliko njih čeka oporavak gospodarstva zapadno europskih zemalja i ponovno iseljavanje.

Situacija je vrlo šarolika. Svakako ono što zamjećujem je izmijenjena slika ostanka i povratka. Optimizam bude činjenice da su se pojedini vratili i započeli unatoč krizi vlastite poslove u domovini.

Drugi se preispituju i vrlo su blizu odluci da se vrate, ali još uvijek kalkuliraju gdje im je isplativije i sigurnije za život i obitelj. Upravo ovoj kategoriji iseljenih treba pridati veliku pažnju i “određenim mjerama” ih potaknuti na povratak – dijagnosticira Marina Perić Kaselj.

Institut uočava ne samo da su se pojavile pozitivne migracije hrvatskog stanovništva iz dijaspore prema domovini nego se pojavio i trend iseljavanja stanovnika iz jednog kraja Hrvatske prema drugom – manje naseljenim krajevima, otocima, planinskim krajevima, koji se pojačao i potresom u Zagrebu.

Pandemija i potres uvjetovali su unutarnje migracije stanovništva Hrvatske. U Lici je porasla prodaje nekretnina.