Dolazak američkog predsjednika Georga Busha u Hrvatsku ponovno je aktualizirao potrebu potpisivanja sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanju, koji ni nakon gotovo desetljeće i pol od početka pregovora između SAD-a i Hrvatske nije potpisan. Da je takav sporazum, kakav Hrvatska ima s nešto manje od 50 zemalja, potpisan, bila bi življa međusobna razmjena roba i usluga i u Hrvatsku bi se slilo nešto više američkih izravnih investicija, tvrde u gospodarskim udruženjima od Američko-hrvatske trgovinske komore, čiji je izrvšni direktor Damir Vucić proteklih dana i potaknuo ponovnu inicijativu za potpisivanje ovog sporazuma. U poslovnim krugovima čak se nagađalo i da bi ugovor bio potpisan tijekom Busheva posjeta Zagrebu, no zbog procedure pripreme o odobrenja sporazuma u obje države ispostavilo se da to nije realno.

Ključni trenutak
Iz Ministarstva financija potvrđeno je kako je “19. ožujka hrvatska strana putem Veleposlanstva u SAD-u ponovno izrazila spremnost za započinjanje pregovora”. Točno trinaest godina ranije, 16. ožujka 1995. godine, hrvatska je Vlada prihvatila prvi prijedlog za pokretanje pregovora i sklapanje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om, a tijekom 1996. razmijenjeni su i tipski modeli ugovora i informacije o hrvatskom poreznom sustavu putem našeg Veleposlanstva u SAD-u, ali, ističu u Ministarstvu financija, pregovori nisu započeti. Hrvatska je Porezna uprava još nekoliko puta predlagala ponovno iniciranje pregovora diplomatskim putem, međutim, do danas nismo dobili službenu povratnu informaciju.Činjenicu da je Hrvatska konačno dobila pozivnicu za članstvo u NATO mnogi sada vide ključnim momentom da se SAD predomisle i konačno daju zeleno svjetlo sporazumu, koji bi američkim i hrvatskim državljanima i tvrtkama olakšao poslovanje i pružio priliku da poreze plaćaju samo u jednoj zemlji, i to onoj u kojoj sami procijene da im je isplativije plaćati porez. Zašto je članstvu važna takva odluku SAD-a? Pa stoga, tvrde upućeniji sugovornici, jer SAD takve ugovore ima sa svim zemljama članicama NATO-a. Proteklih se dana iz Amchama čulo kako je Hrvatska ta koja koči postojanje takvog ugovora, no u državnim institucijama tvrde da je sve zapelo na SAD-u. Bivši ministar vanjskih poslova i jedan od najpoznatijih lobista u SAD-u, Miomir Žužul, ističe kako se i koncem 1990.-ih aktivno razgovaralo o tom ugovoru, no potom je hrvatska incijativa utihnula. “Svima je u interesu da se taj ugovor potpiše i da zaživi, jer će sigurno, unatoč činjenici da američko gospodarstvo prolazi kroz recesiju, pridonijeti lakšem i isplativijem poslovanju tvrtki i jačanju gospodarskih odnosa”, ističe Žužul.

I u Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj udruzi izvoznika apeliraju na vlasti da se ugovor izlobira što prije, a potpredsjednik HIZ-a Ante Babić ocjenjuje da su u ovom trenutku ispunjeni važni preduvjeti za takav sporazum – pozivnica za NATO, napredak prema EU i pozitivna dosadašnja iskustva američkih investitora u Hrvatskoj. Da je taj ugovor sa SAD-om potpisan prije desetak godina, tko zna kako bi sada izgledala gospodarska suradnja, koliko bi američkih Hrvata ulagalo u domovini i koliko bi znanstvenika dolazili u hrvatske znanstvene institucije“, kaže Babić podsjećajući i da sve do preklanjskog ulaska Barr Pharmacuticalsa u hrvatsku Plivu to pitanje i nije ozbiljnije razmatrano. Američke su kompanije općenito više bile fokusirane na vlastito i tradicionalno najveća tržišta, no kako dolar slabi, i njihov se fokus pomiče pa Babić drži da Hrvatska treba svakako iskoristiti taj trenutak. Rumunjska i Bugarska to su, primjerice, već iskoristile, a unatoč višim nadnicama, Babićeva je procjena da bi prestanak dvostrukog oporezivanja pridonio većoj atraktivnosti Hrvatske u očima američkih investitora. Nitko se, pak, ne usuđuje ni približno procijeniti kolike bi konkretne efekte moglo polučiti postojanje tog sporazuma s Amerikancima, no slažu se da bi više od efekata na proračun takav potez imao na priljev novih ulaganja u Hrvatsku i time otvaranja novih radnih mjesta. Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu i bišvi ministar gospodarstva, ne dijeli, pak, prevladavajuće mišljenje o velikim efektima koje bi na buduće investitore mogao imati ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. ”Efekti takvih ugovora ovise prije svega o suradnji između gospodarstava zemalja koje ih potpisuju i tamo gdje je riječ o velikim brojkama, naravno, efekt je veći”, ističe Jurčić otvoreno tvrdeći kako ugovor u hrvatskom slučaju neće polučiti naročite koristi izuzevši za već postojeće ulagače. Sama činjenica da takav ugovor ne postoji, dodaje, nije odvratila od ulaganja u Hrvatsku, primjerice, Barr ili svojedobno Plivu da investira u Sjedinjenim Državama.

Investicijski val
Međutim, dok Amerika za Hrvatsku i nije nevažan partner, SAD-u Hrvatska u ukupnom gospodarskom ostvarenju predstavlja neznatan udjel, gotovo na razini statističke pogreške. S obzirom na praksu američke birokracije da se kod pripreme određenih sporazuma i zakona najprije provodi “cost-benefit” analiza i ako je trošak potpisivanja sporazuma veći od moguće koristi, pojašnjava Jurčić, moguće da ni opetovana inicijativa za sklapanjem tog sporazuma ne poluči uspjeh. Jurčić, naravno, želi da do toga dođe, no relativizira moguće učinke i procjene kako će nakon potpisivanja tog ugovora nastupiti veliki investicijski val iz SAD-a. Ne treba, kaže bivši ministar, smetnuti s uma i činjenicu da porezni obveznik može birati u kojoj zemlji želi platiti porez, a u pravilu će izabrati onu gdje je mu je namet povoljniji, no mnoge povlastice šire su i obilatije u SAD-u pa je pitanje koliko bi proračun profitirao. Korist od takvog ugovora će, napominje, imati uglavnom postojeći ulagači, poput Barra, vlasnika sisačke željezare CMC-a, ali i, primjerice, vlasnika hotela Dubrovnik ili Stevea Bubala, ulagača u poljoprivredno poduzeće Vrana. Jedno od većih ulaganja iz SAD-a je i Američka visoka škola za menadžment i tehnologiju u Dubrovniku koja je otvorena još 1997., iz koje poručuju kako bi novac plaćen za poreze na dvije strane upotrijebili za dodatna ulaganja. Ne iskoristi li se povoljan trenutak i omogući oporezivanje kapitala samo u jednoj zemlji, iz gospodarskih redova poručuju kako će se otežati zainteresiranim ulagačima iz SAD-a i Hrvatske da više posluju.