Oko 15.000 europskih lobista koji rade u Bruxellesu od proljeća sljedeće godine morat će podastrijeti informacije o svojim klijentima i zaradi kada na snagu stupe nova pravila Europske komisije. Međutim, nevladine organizacije smatraju da nove mjere čiji je cilj veća transparentnost lobističke scene imaju ozbiljnih nedostataka i pate od “nedostatka ambicije”. Nacrt dobrovoljnog registra lobista trebao bi biti objavljen danas na posebnoj internetskoj stranici, a na njemu bi se trebale naći sve konzultantske agencije za odnose s javnošću, nevladine organizacije od javnog interesa kao i klijenti ili donatori te naknade koje se isplaćuju za lobiranje. Oni lobisti koji se odbiju dobrovoljno priključiti ovoj shemi neće moći sudjelovati u konzultacijama o novim zakonima EU, a mogli bi biti i javno obilježeni. Također se očekuje uvođenje kodeksa ponašanja za lobiste, koji bi javnosti mogao biti predstavljen ove jeseni. U nacrtu se ističe kako “Komisija smatra nužnim zatražiti od lobista da prikažu svoje prihode i izvore novca, kao i svoje klijente”. Novi prijedlog reguliranja lobističke scene je stroži od prvobitno predstavljenog u svibnju prošle godine jer traži objavljivanje zarade i predviđa sankcije za nepoštivanje pravila. “Ovo je velik korak naprijed. Ako neka velika PR agencija prikaže budžet koji se čini premalim, odmah je jasno gdje treba početi istraživati”, izjavio je Olivier Hoedeman iz amsterdamske nevladine organizacije Corporate Europe Observatory (CEO). Ta organizacija kao i Transparency International i Greenpeace već imaju praksu objavljivanja izvora svog financiranja, međutim, smatraju da zamisli Komisije imaju određenih nedostataka u smislu da ne nude rješenja za prikriveni utjecaj velikih korporacija na političko odlučivanje u EU. Glavni problem je nedostatak mehanizama kontrole, odnosno tko će, osim znatiželjnih novinara, nadzirati poštuju li se pravila koje je Komisija nametnula lobistima u slučajevima kada kompanija objavi samo dio svojih klijenata. Također je nejasno po kojim će se kriterijima ocjenjivati uspješnost u ispunjavanju kriterija.

“Registar zapravo nije ništa više od apela ljudima da budu savjesni i da drže do svog ugleda”, ocijenio je Hoedeman, dodajući kako, po njegovom mišljenju, oni kojima nije u interesu objaviti podatke to neće ni učiniti bez obzira na nova pravila. “I dalje ćemo tražiti da se umjesto dobrovoljnog uvede obvezni registar”, kazao je Rune Rasmussen iz Transparency Internationala. Podsjeća kako zemlje poput SAD-a, Kanade, Poljske i Litve već imaju obvezujuće registre što znači da su Komisijine reforme na neki način već sada zastarjele. Također se kritizira praksa po kojoj visokorangirani dužnosnici Komisije dobivaju unosne poslove u velikim korporacijama nakon što napuste svoju dužnost. Nevladine organizacije predlažu da europski dužnosnici vode dnevnike svojih sastanaka s lobistima kako bi se spriječio utjecaj korporacija na one koji donose odluke. Političari bi trebali imati i prijelazno razdoblje nakon odlaska s dužnosti, i to u smislu da ne bi smjeli odmah otići na funkciju u drugoj kompaniji. Iako u EU za sada još nije zabilježen skandal poput onog u Americi 2005. godine kada je washingtonski lobist Jack Abramoff uhvaćen u varanju klijenata i podmićivanju dužnosnika u iznosu od 66 milijuna dolara, neki slučajevi upućuju na moguću korupciju i povezanost lobista s velikim kompanijama poput njemačkog BASF-a. Bruxellski lobisti vjerojatno su povezani i s borbom protiv klimatskih promjena, pa tako nijedna velika naftna ili plinska kompanija još nije priznala da financira “opskurne” think-tankove koji daju priopćenja da za promjene klime nisu odgovorne samo ljudske aktivnosti, odnosno izgaranje fosilnih goriva. Europski povjerenik za administraciju Siim Kallas još je 2005. godine predložio uvođenje lobističkog registra u sklopu inicijative za većom transparentnošću, no te je prijedloge odbacio predsjednik Komisije Jose Manuel Barroso zajedno s povjerenicima Günterom Verheugenom, Charlijem McCreevyem i Peterom Mandelsonom koji su ih nazvali previše radikalnima.