Kina ne predstavlja energetsku prijetnju svijetu, istaknuo je kineski ministar nacionalnog razvoja i reformi Ma Kai, odgovarajući na kritike kako je tamošnja potražnja za naftom i kineski uvoz tog energenta potencijalni uzrok rasta cijena nafte na svjetskim tržištima. Glavni ekonomist Pekinga istaknuo je da se kineska energetska politika fokusira na maksimiziranje domaćih izvora i sve većeg skladištenja energenata. Napomenuo je kako se Kina prvenstveno oslanja na domaća nalazišta u rješavanju rastućih potreba. “U razdoblju između 1978. i 2005. s domaćeg smo tržišta dobili 90 posto korištenih energenata. To znači da je kinesko oslanjanje na vlastite izvore za 20 posto veće nego u zemljama OECD-a ili pak za 30 posto veće nego u SAD-u”, naglasio je Kai. Kai smatra da Kina najveći dio svojih problema vezanih uz energetiku rješava samostalno, ne samo zato što je veliki potrošač već zato što je veliki proizvođač, čak drugi u svijetu.Na izjave da je Kina glavni pokretač rasta cijena nafte, Kai je odgovorio da je to besmislica i da takvi argumenti prikrivaju stvarne uzroke povećanja vrijednosti barela. On napominje da su za rast cijena nafte od 20-30 dolara po barelu do razine od 70 do 80 dolara ključni i ekonomski i neekonomski faktori. “Globalno oživljavanje privreda svakako je potaknulo povećanje potražnje, međutim neekonomski čimbenici odigrali su još značajniju ulogu”, smatra Kai te dodaje da je glavni razlog porasta cijena u špekulativnim fondovima u koje su ukucane goleme svote novca te su oni frizirali, odnosno umjetno napuhali vrijednost barela. Kineske vlasti ističu da je ondje uvoz i izvoz nafte već duže u normalnom trgovinskom odnosu te da je prošle godine kineski uvoz nafte sudjelovao s tek 5,5 posto u ukupnom svjetskom uvozu tog energenta.

Istodobno, na SAD i Japan otpao je 25-postotni udio u globalnom uvozu nafte. Stoga Peking naglašava kako njegovo sudjelovanje u uvozu nije veliko pa ne može znatno utjecati na međunarodnu cijenu nafte. Prema podacima kineskog ministarstva za nacionalni razvoj i reforme, kineska potrošnja energije po stanovniku kretala se oko 1,18 metričkih tona nafte i plina, a svjetski prosjek je 1,65 tona. Ugljen koji zadovoljava dvije trećine tamošnjih energetskih potreba ostat će i dalje najznačajniji energent. Kina je, naime, najveći svjetski proizvođač i potrošač s rezervama od 114,5 milijardi metričkih tona. Naftne rezerve nafte kreću se oko 21,2 milijarde tona, a zalihe plina iznose 3500 milijardi metričkih tona. Wang Jing iz ministarstva za naftu i plin očekuje 15-postotni rast potražnje za plinom u idućih 15 godina. Kineske naftne kompanije sve više posežu za iskorištavanjem naftnih pijesaka, a posebno mjesto u kineskoj energetici trebali bi imati obnovljivi izvori energije.

Novi projekt Anglo American

Rudarska kompanija Anglo American proučava studiju o izvedivosti projekta u sjevernoj Kini, vrijednog četiri milijarde dolara, gdje bi u zajedničkom pothvatu s kineskim vlastima pretvarala ugljen u plin i kemikalije. Tvrtka je već investirala 300 milijuna dolara u postrojenje za dobivanje ugljena u provinciji Xiwan. U tom joint ventureu Anglo American ima vlasnički udio od 60 posto, a ostatak pripada Shaanxi geološkom birou. “Ohrabrujuća stvar za tehnologiju vezanu uz ugljen su visoke cijene nafte. Većina stručnjaka vjeruje kako je postavljen novi temelj za dobivanje energije”, izjavio je Moody-Stuart, predsjednik uprave Anglo Americana.