Na putu raščišćavanja frustracija nacije kad je u pitanju ratno profiterstvo i gospodarski kriminal u vrijeme Domovinskog rata stoje pitijski propisi, pa se može dogoditi da izostanu odgovarajuće presude i kazne. Pravnici smatraju da će se na najnovijem predmetu kojim DORH tereti bivšeg premijera Ivu Sanadera za ratno profiterstvo zbog provizije od 3,5 milijuna kuna početkom 1995. testirati učinak ustavne odredbe o nezastarijevanju djela ratnog profiterstva na kaznenopravno zakonodavstvo i praksu. Mnogi, naime, ne vjeruju da će opstati procesi utemeljeni na članku 31. stavak 4. Ustava koji na isti način, bez vremenskog ograničenja, regulira i progon kaznenih djela iz pretvorbe i privatizacije počinjenih za vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije.

Dvije dileme
Petar Veić, profesor kaznenog procesnog prava s riječkog Pravnog fakulteta, upozorava na dvojbe te objašnjava da Ustav regulira da se nezastarjevanje navedenih djela tiče onih koja su propisana zakonom. “Kaznena djela ratnog profiterstva ne popisuje Kazneni zakon”, kaže on te navodi da su zbog toga otvorene dvije temeljne dileme. Prva je može li se Ustavom retroaktivno omogućiti progon za kaznena djela koja su zastarjela. Za drugu kaže da proizlazi iz činjenice što se nakon izmjena Ustava nije popratilo u nekom novom zakonu želju ustavotvorca i reguliralo koja su to kaznena djela koja ulaze u zonu nezastarijevanja. Takvih spornih slučajeva zbog nastupanja zastare najviše ima kod privatizacijskog kriminala, dok Sanaderov slučaj – budući da se protiv njega vodi više istraga – po pitanju zastare nije jasan. Iako mediji nagađaju da je nastupila relativna zastara kaznenog progona, protekom 10 godina od navodno izvršenog kaznenog djela, istraga je tajna pa će se tek u sudskom postupku razjasniti prekid zastare na kojem se sada temelji progon. Od Sanaderovih branitelja se može čuti da on sve negira. Veić, pak, kaže da je znao da će unošenje navedene odredbe u Ustav otvoriti niz problema te biti podložno manipulacijama u dnevnopolitičke svrhe. “Bio sam protiv unošenja te odredbe u Ustav jer dovodi u pitanje garantnu funkciju Kaznenog zakona da nitko neće biti kažnjen za djelo koje u vrijeme kad je počinjeno nije bilo kazneno djelo. Iako možemo u međunarodnim razmjerima naći slučajeve da određeni propisi djeluju retroaktivno, kada ovaj i slični slučajevi dođu na Europski sud za ljudska prava nastat će pravni problemi. Pitanje je može li ih Hrvatska podići tako visoko da joj se dopusti suspenzija tako značajnog načela kao što je načelo zakonitosti”, tvrdi Veić.

Ustav kao političko oružje
Poručuje da Ustav ne bi trebao biti instrument za dnevnopolitičke potrebe. “A u ovom slučaju on je upravo to”, zaključuje Veić. Novu istragu protiv Sanadera pokrenuo je DORH zbog osnovane sumnje da je prije 15-ak godina primio nezakonitu proviziju od Hypo banke prilikom ugovaranja kredita kojim je država kupila devet zgrada veleposlanstava. Istraga je pokrenuta nakon nedavno pribavljenih materijalnih dokaza, a pod ratno profiterstvo navodi se kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona koje je u vrijeme navodnog izvršenja kaznenog djela bilo reguliralo u članku 215. tadašnjeg Krivičnog zakona.

‘Nemoguća izravna primjena ustava’

Nema pravnih postupaka
“Postoje bitno jednostavnije procedure za oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi, kao što su upravni porezni postupci, u kojima može teret dokazivanja biti na poreznom obvezniku, a od toga se cijelo vrijeme bježi i pravih postupaka još nema”, tumači Petar Veić, profesor kaznenog procesnog prava s riječkog Pravnog fakulteta, dodajući kako on smatra da izravna primjena Ustava u navedenim okolnostima nije moguća.