Ministar financija požalio se ovoga tjedna da mu mnogo vremena oduzimaju "tehnikalije" koje bi se morale rješavati na nižim razinama državne administracije, pa je usput javno izribao pomoćnike.

Može li se na pomoćnike prebaciti i odgovornost za to što se i ove godine rebalans donosi prekasno, ili što trogodišnje Smjernice ekonomske i fiskalne politike s kojima se već kasni tri mjeseca nisu ni na vidiku ? Uz najavu da će za Vladu biti spreman sredinom listopada, rebalans se u najboljem slučaju može očekivati tijekom studenoga, odnosno slično kao lani (kad je donesen početkom prosinca). Takav rebalans je puko evidentiranje stanja, bez ambicije i mogućnosti za kvalitetnu reakciju na slabije ostvarenje ključnih prihoda (poput PDV-a) i/li probijanje ključnih tekućih rashoda. Dakle, ne računajući poplave koje će pri rebalansu 2014. zahtijevati evidentiranje stotina milijuna kuna izvanrednih izdataka.

Jedna od stavki kod kojih je i ove godine već neko vrijeme izgledno probijanje plana su rashodi za zaposlene, i to, sudeći prema izvršenju rashoda u prvih sedam mjeseci, u resorima s mnogo zaposlenih, kod kojih je to bio slučaj i lani. Primjerice, do kraja srpnja rashodi poslovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja dosegnuli su pet milijardi kuna ili 62,3 posto od 8 milijardi planiranih za cijelu godinu. Tim tempom do kraja godine probili bi plan za oko pola milijarde kuna. MUP je pak minimizirao tzv. rashode za nabavu nefinancijske imovine, ali mu rashodi poslovanja, koji su za 2014. planirani na 3,8 milijardi, također idu dinamikom bržom od plana. Izdaci za mirovine, tj. rashodi poslovanja HZMO-a u sedam su mjeseci dosegnuli 21,5 milijardi kuna i sugeriraju da bi u odnosu na aktualni plan (rebalans iz ožujka) i oni mogli biti veći 150-200 milijuna.

Sve u svemu, izvanredni izdaci zbog poplava i probijanje planova pojedinih ministarstava mogli bi dići proračun i do dvije milijarde kuna, smatraju neki analitičari. Kad se proračunske projekcije korigiraju u poodmaklom dijelu godine, preostaje tek križanje još poneke investicije ili prebacivanje nekih obveza u iduću godinu, što je učinjeno lani. Za proračunsku nedisciplinu ministar financija morao bi prozvati kolege ministre i samu Vladu koja polako diže ruke i od reformskih poteza u koje je kročila. Ali to baš nije zgodno. "Vlada će nastaviti sa strukturnim reformama, i to brže i energičnije, ponajprije u javnoj upravi", poručio je Lalovac. No, osim što se to čulo već mnogo puta, na pragu izborne godine i u trenutku kad se pokušaj povećanja učinkovitosti u javnim službama izdvajanjem pratećih djelatnosti vraća na početak, to ne zvuči jako uvjerljivo.