Iako su kampovi proglašeni najvećim dobitnicima turističke sezone u uvjetima krize, Strateškim marketinškim planom Hrvatske predviđa se smanjenje kamping kapaciteta za čak 63.000 smještajnih jedinica. Štoviše, prijeti opasnost da se većina hrvatskih kampova već idućeg ljeta ukine jer zbog neriješenih vlasničkih odnosa neće udovoljiti odredbama Pravilnika o kategorizaciji kampova, upozorava Kamping udruženje Hrvatske.

Koncesijska područja
Uzroci su u nesređenim zemljišnim knjigama, nedefiniranom državnom vlasništvu na pomorskom dobru i nedostatku urbanističkih planova. Neriješeni vlasnički odnosi znatno usporavaju ulaganja i podizanje kvalitete kampova, upozorava Josipa Cvelić-Bonifačić, predsjednica izvršnog odbora Udruženja te direktorica operacija za kamping u turističkoj grupaciji Valamar. “Rješavanje pitanja vlasništva ključno je za opstanak i razvoj kampova. Bez vlasničkog lista nije moguće dobiti građevinsku dozvolu, a bez dozvole nema gradnje, ali ni kategorizacije. Kategorizacija u Hrvatskoj ujedno je i dozvola za rad kampa te stoga nemogućnost ishođenja građevinske dozvole čak i za postojeće objekte znači nemogućnost daljnjeg poslovanja. Budući da rok za usklađivanje s novim pravilnikom ističe iduće godine u srpnju, sasvim je jasno da 95 posto kampova do tada neće uspjeti riješiti pitanje vlasništva”, pojašnjava Cvelić-Bonifačić.

Ulaganje u kvalitetu
Kakav god bio Zakon o turističkom zemljištu, koji se predstavlja kao ključ rješenja u naplati korištenja zemljišta, osnovni problem u vlasničkim odnosima neće biti riješen, upozoravaju u udruženju. Osnovni problem su nesređene zemljišne knjige. U igri su pritom bivši vlasnici, nepoznati vlasnici, vlasnici koji su upisani, a davno su nepoznati, vlasnici koji su desetljećima u inozemstvu, neprovedeni ostavinski i drugi sudski postupci vezani za zemljište. Drugi problem su granice pomorskog dobra, koje su u većini slučajeva određene, no država nije provela izvlaštenje unutar tih granica i platila pravičnu naknadu. “Država većinom nema što dati u koncesiju jer nije definirala svoje vlasništvo. Koncesijsko područje je različito po županijama, jednako kao i broj godina za koje se koncesije daju”, ističe Josipa Cvelić-Bonifačić. Smanjenje kapaciteta u kampovima često je rezultat ulaganja u kvalitetu kako bi se dobile dodatne zvjezdice. Međutim, upozoravaju u udruženju, Strateški marketinški plan za Hrvatsku 2010.-2014. predviđa smanjenje kapaciteta za 63.000 smještajnih jedinica. “Ako se ne donese zakon o zemljištu, ne promijene prostorni planovi i ne potaknu masovnije investicije u kvalitetu, to se lako može dogoditi jer velik dio malih kampova nije u prostornim planovima. Sumnjam da je naručitelj plana, Hrvatska turistička zajednica, želio reći da je to poželjno”, kaže Cvelić-Bonifačić.

Ovisni o općinama

Čekaju urbanističke planove
Dodatan problem je donošenje urbanističkih planova koji se u mnogim mjestima tek očekuju. Za kampove to znači da ne mogu legalizirati već izgrađene objekte niti graditi nove koji su im potrebni za postizanje kategorije i kvalitete. A u već donesenim urbanističkim planovima područja kampova često se prenamjenjuju u stambene ili apartmanske zone, ne poštuju se stečena prava kampova, a pojedini se kampovi ukidaju ili im se smanjuju kapaciteti.