Većina banaka ove je godine i dva, tri puta naniže korigirala ponudu kamatnih stopa na depozite.

Tako su još potkraj prošle godine za kratkoročna kunska oročenja banke u prosjeku plaćale nešto više od 2 posto, a potkraj srpnja manje od 1,3 posto. Za oročenja dulja od godine dana kamate na novoprimljene kunske depozite spuštene su s gotovo 4,4 na 3,8 posto. Kod kratkoročnih deviznih i oročenja s valutnom klauzulom u sedam mjeseci su s više od 2,5 posto u prosjeku pale na manje od 1,9 posto, a za ona s rokovima iznad godinu dana s prosječnih 3,8 posto na 3,20.

Mada oročena štednja već poodavno očito ne nudi "rente" na razini nekadašnjih, bankovni depoziti i dalje su više-manje stabilni, a blagi pad ove godine više je posljedica manjih raspoloživih dohodaka i općenito viškova likvidnosti  nego preispitivanja što s njima ili okretanja drugim oblicima štednje, odnosno ulaganja. Kao i same banke, većina štediša (građana, poduzetnika) očito ima averziju prema riziku i na kratkoročnom horizontu ne bolje prilike u pogledu kombinacije prinosa i rizika. Uz to, i nakon osjetna pada kamata na štednju, one su u domaćim bankama i dalje više nego u eurozoni. Prema posljednjim dostupnim podacima, na kratkoročna oročenja  više su 0,4-0,6 postotnih bodova u odnosu na eurozonu, dok je kod oročenja dužih od godinu dana razlika i  značajnija – viiše od 1 postotnog boda.

Usto, na trendno spuštanje kamata na depozite banke potiče sve uži manevarski prostor u situaciji rastućih pritisaka na profitabilnost. Uz smanjenu kreditnu aktivnost (i manje potrebe za privlačenjem depozita), u tom smjeru vuče i povećanje udjela plasmana s nižim prinosima (kreditiranje države). Uz to, na neto kamatne prihode i profitabilnost nepovoljno utječe i rast udjela problematičnih plasmana, a sve to u konačnici potiče snižavanje troškova izvora.