Sigurnost hrane odnosi se na krajnje smanjivanje rizika za potrošača, ali i tvrtke koje mogu biti izložene financijskom gubitku. Kako na tom polju stoji Hrvatska i njezini proizvođači, a sve u svjetlu ulaska u Europsku uniju razgovarlo se ovih dana u Opatiji. Hrvatska se nema čega stidjeti, naš sustav sigurnosti hrane možda je čak i bolji nego u drugim zemljama Europske Unije, zaključili su panelisti Okruglog stola na temu: "Kriza u lancu prehrane", u organizaciji Hrvatske gospodarske komore održanom 21. svibnja, drugog dana 7. Konferencije o sigurnosti i kakvoći hrane s međunarodnim sudjelovanjem u Opatiji. 

Definicija krize
Ksenija Longo, voditeljica službe za organizaciju i koordinaciju službenih kontrola u Ministarstvu poljoprivrede odmah na početku objasnila je kako je ono što mediji zovu krizom najčešće zapravo incident s hranom. "Krizu je teško definirati, njoj je uzrok nepoznat, situacija u tom slučaju izmiče kontroli i nema koordinacije i organizacije sustava", rekla je Longo. Osim toga, regulatorna tijela, tj. institucije koje su za to nadležne, jedine mogu proglasiti krizu."Situacija s aflatoksinima u mlijeku zapravo je bila incident s hranom, a incidenti se događaju svakodnevno, svugdje u svijetu, pa tako ni Hrvatska nije iznimka. "Ta je situacija zahtijevala vrlo brzu reakciju nadležnih tijela, što se i dogodilo", rekao je Ivo Afrić, pomoćnik ministra zdravlja. Božica Rukavina, pomoćnica ministra poljoprivrede, složila se s Afrićem i istaknula kako je  nakon izbijanja incidenta s aflatoksinima Ministarstvo donijelo akcijski plan i osnovalo operativan tim koji su tvorile tri uprave Ministarstva, službe na terenu i industrija mlijeka s kojom su svakodnevno bili u kontaktu. "Poseban tim bio je zadužen i za komunikaciju s medijima koji su u nekim slučajevima korektno prenosili informacije, a nekim slučajevima nisu", rekla je Rukavina.

Zorica Jurković, ravnateljica Hrvatske agencije za hranu, zaključila je da kako vrijeme prolazi, u svakom slučaju, jedemo sve sigurniju hranu, iako je i povremene incidente nemoguće potpuno izbjeći, ali ih treba smanjiti na najmanju moguću mjeru."U Hrvatskoj su u nekoliko godina napravljeni značajni pomaci u sigurnosti hrane, uključujući i prilagodbu pravnoj stečevini EU", rekao je pak ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina dan ranije otvarajući 7. konferenciju o sigurnosti i kakvoći hrane u Opatiji. Kada je u pitanju sigurnost i kakvoća hrane važna je komunikacija svih sudionika u lancu, što jamči da građani jedu zdravu i ispravnu hranu, istaknuo je Jakovina. Najavio je i da će Ministarstvo ići na spajanje Odjela sigurnosti hrane s Odjelom veterine.  

Hrana mora biti sigurna
Taj se iskorak odnosi prije svega na kontrolu sljedivosti hrane i pitanja informiranja u sustavu, rekao je Jakovina koji očekuje da će rad u novom ustroju biti još bolji, posebice u zaštiti interesa potrošača. Govoreći o spremnosti Hrvatske za ulazak EU u području sigurnosti i kakvoće hrane, Jakovina je kazao da se na tom području ne radi intenzivno samo godinu i pol, nego da se već desetak godina radi na prilagodbi zakonske regulative, te ocijenio da su sve stručne institucije dosta toga napravile. Basil Mathioudakis iz Europske komisije naglasio je da su sigurnost i kakvoća hrane od velike važnosti za građane EU, da hrana mora biti sigurna, a da se njena sigurnost mora temeljiti na dogovorenim i objektivnim kriterijima. A na tome Europska unija radi još od 90-ih godina prošlog stoljeća. Naime, stupanj sigurnosti hrane u EU nastoji se poboljšati cijelo vrijeme, no ipak je tijekom nekoliko posljednjih godina došlo do velikog preokreta koji je nastao kao reakcija na bojazni o sigurnosti hrane iz 1990-ih kojima su vrvjeli novinski naslovi, tj. o pojavama kao što su kravlje ludilo, dioksinom kontaminirana stočna hrana i patvoreno maslinovo ulje.

Isključiva svrha nije bila tek učiniti zakone o sigurnosti hrane Europske unije što je više moguće aktualnim, već i potrošaše što bolje informirati o potencijalnim rizicima i o tome što se poduzima kako bi ih se smanjilo.Prvi propisi o sigurnosti hrane potjeću od samih početaka Europske unije. Krize vezane uz sigurnost hrane iz 1990-ih pokazale su kako je došlo vrijeme da se ono što se pretvorilo u improviziran niz pravila zamijeni jednostavnijim i sveobuhvatnijim pristupom. Novi pristup također je veću pozornost pridavao rizicima od kontaminirane stočne hrane. Rezultat toga bio je novi tzv. "krovni" zakon poznat kao opći Zakon o hrani, koji se postupno uvodio između 2002. i 2005. godine. Taj je zakon ne samo uspostavio načela koja se odnose na sigurnost hrane, već je ujedno uveo i pojam praćenja hrane od polja do stola obuhvativši tako sve segmente proizvodnje namirnica.

Primjer PIK Vrbovca
I hrvatsko zakonodavstvo i velike prehrambene kompanije već niz godine sustavno uvode i prate europske trendove vezane uz sigurnost hrane. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika odnosno, Poglavlje 12 u pregovorima o pristupanju Hrvatske u Europsku uniju, zatvoreno je među prvima još u srpnju 2010. godine. Tako je kako je već pisao Poslovni dnevnik PIK Vrbovec u ljeto 2012. u proizvodnju pustio novu tvornicu za proizvodnju trajnih salama, ali i novi pogon za narezivanje i pakiranje mesnih prerađevina te skladište gotove robe u što je uložio više od 250 milijuna kuna. Za pakiranje mesnih prerađevina u PIK-u primjenjuju Flow-pack pakiranje – inovativno pakiranje, po kojemu su lider na tržištu. I ovo pakiranje radi se u kontroliranoj atmosferi u definiranim omjerima dušika i ugljičnog dioksida, gdje je ukupna količina atmosfere ispod 0,5 posto. Riječ je o inovativnom pakiranju koje čuva kakvoću proizvoda jer, proizvod ne gubi na težini i zaštićen je od vanjskih utjecaja. Primjer je to samo jednog od ulaganja velikih prehrambenih tvrtki u Hrvatskoj, a većina njihovih ulaganja vezan je i uz sigurnost hrane, jer od logistike do pakiranja moraju se zadovoljiti sigurnosni stanadradi. Njih većina proizvodnih pogona, od Podravke preko Gavrilovića i Vindije do Agrokora potvrđuje ISO i HACCP certifikatima.