Dva su istraživanja u isto vrijeme objelodanjena za hrvatsku i za svjetsku javnost: prvo je priredio Institut za javne financije iz Zagreba, s autorskim pečatom Predraga Bejakovića, a drugo američki Wall Street Journal, piše Novi list.  I jedno i drugo istraživanje opipavaju bilo novoj dinamici na gotovo posve liberaliziranom tržištu rada u zemlji i svijetu, usred velike ekonomske krize.

Zaključci su im istovrsni i visoko podudarni: od vlada se traži da uspostave punu fleksibilnost nacionalnih i transnacionalnih tržišta rada, a od radnika i menadžera, službenika i znanstvenika, zaposlenih i nezaposlenih, da sigurnost svojeg radnog mjesta sebi osiguravaju uglavnom sami, i to doživotnim učenjem, visokom inovativnošću i krajnjom prilagodljivošću novim tehnološkim izazovima i povremenim seobama u potrazi za tim 'fleksisigurnim' radnim mjestom, piše list.

Konačan zaključak Predraga Bejakovića iz Instituta za javne financije u Zagrebu glasi: niti teorija niti empirijsko iskustvo ne mogu opravdati ograničenja fleksibilnosti rada, jer njezini pozitivni učinci mogu lako nadmašiti negativne. Najbolja sigurnost (ili zaštita od nezaposlenosti) ostvaruje se vlastitim poboljšavanjem zapošljivosti. Stoga, dodatnim  obrazovanjem, usavršavanjem i stjecanjem novih vještina i znanja može se poboljšati zapošljivost, piše list.

Prema istraživanju Wall Street Journala, za zaposlenike koji žele napredovati, osnovna sposobnost dogodine neće biti dovoljna. Stručnjaci kažu da su za promaknuće ili dobivanje novog posla nužne četiri dodatne vještine: jasna izravna komunikacija, uspješno osobno brendiranje na društvenim mrežama, brza prilagodljivost novim tehnologijama na poslu, sve do sklonosti seobama u zemlji i inozemstvu, te osobni inovativni prijedlozi radi podizanja vlastite i kompanijske produktivnosti, piše list.