Ne postoji ništa jače od vizije u koju vjeruješ, čak i kad drugi sumnjaju. A sumnji je bilo – u mene, u projekt, u to da jedna žena iz Zadra može stvoriti nešto svjetski priznato, ozbiljno i održivo. Danas, nakon deset godina, na projekt Zadar Basketball Tournament, pokrenut gotovo impulzivno, iz potrebe i osjećaja da Zadar i hrvatska košarka to zaslužuju, gledam s ponosom, svjesna da je za realizaciju njegovih šest izdanja trebalo puno hrabrosti i još više ludosti.
Velikani u Zadru
Već u prvoj godini doveli smo velika imena europske košarke u Zadar, poput Fenerbahçea, a poslije CSKA Moskvu, Maccabi Tel Aviv, Bayern, Olympiacos i brojne druge vrhunske košarkaške velikane. Umrežili smo gospodarstvenike brojnih zemalja koje su sudjelovale na zadarskom projektu. Klubovi su bili ovdje, i bit će, zbog kvalitete našeg proizvoda i usluge, a ne zbog primamljivih financijskih ponuda. Proglašen je najboljim europskim pripremnim košarkaškim turnirom, a započeo je 2014. godine, kad odlučujem pokrenuti nešto što tada u Hrvatskoj nije postojalo, neovisni natjecateljski sportski projekt s međunarodnim dometom, bez političke ili institucionalne pozadine.
Bio je to poslovni izazov, osobni poziv i emocionalna odluka u jednom koja je upravo zbog svoje “neovisne” pozicije pružala znatno više poslovnih prilika našim partnerima i sponzorima. Međutim, za mene je to mnogo više od sportskog uspjeha. To je dokaz da je moguće stvarati globalne projekte iz Hrvatske, poticaj svima kojima je rečeno da se ne može.
S vremenom smo se širili pa tako doveli i službeno natjecanje Eurolige, Adidas Next Generation Tournament 2023., u Hrvatsku, a 2016. pokrenuli smo projekt “Koš za koš” kako bismo oživjeli kvartovsku košarku i motivirali djecu da se pokrenu i osvijeste važnost bavljenja sportom. Želim i dalje poticati razvoj košarkaške scene, ne na parketu, nego u pristupu, organizaciji, načinu razmišljanja i vođenja.
U kolovozu 2018. godine kad Fiba pomiče termin turnira u Kini kako bi košarkaški klub Liaoning, tadašnji prvak Azije, sudjelovao na našem turniru, prvi put sam jasno osvijestila snagu našeg proizvoda. U tom trenutku naša zemlja, značajna turistička destinacija, postaje domaćin događaja koji cijeni i priznaje svjetska košarkaška scena, s dosegom od rekordnih 400 milijuna ljudi putem izravnih TV prijenosa.
Servis, a ne pozicija
Odrasla sam u Zadru, gradu košarke. Ljubav prema tom sportu usadila mi je obitelj, osobito otac koji je kao uspješan gospodarstvenik od 1980-ih podržavao KK Zadar i ljude koji su bili ključni u donošenju značajnih odluka za boljitak zadarske košarke, poput Krešimira Ćosića. S godinama sam profesionalno sazrijevala kroz rad u obiteljskim poslovima i korak po korak oblikovala vlastiti poduzetnički put.
Organizacija velikih sportskih događanja moj je posao, ali i poziv. Kao direktorica tvrtke Sport Event pokrenula sam i kreirala projekt koji niti u jednom trenutku nije bio isključivo košarkaški turnir. Bio je to jedinstven i neovisan međunarodni poslovni model, platforma za povezivanje sporta, turizma, međunarodne i lokalne zajednice. Ali, ništa od toga ne bi bila realnost da nisam odlučila vjerovati da se može i drukčije i na razini koja ne pristaje na prosječnost.
Biti žena u sportskom menadžmentu na ovom prostorima? Da, to je i dalje izazov. Mnogi su me kroz karijeru dočekivali s blago pokroviteljskim osmijehom. Neki su igrali na kartu moje ženstvenosti, očekujući da je empatija jednaka slabosti. Pogriješili su. Ta predrasuda nešto je što sam godinama demantirala radom bez galame, bez potrebe da se dokazujem. Rezultati govore za sebe.
No, umjesto da se tome opirem, pretvorila sam to u svoj alat. Moj stil vođenja temelji se na povjerenju, poštovanju i jasnoj odgovornosti. Nema mjesta egu, ali ima mjesta ljudima. Moj tim zna da ih cijenim i da bez njih nijedan projekt ne bi bio izvediv.
Naša omiljena rečenica, koju često izgovaramo s osmijehom i punom sviješću o njezinoj snazi, glasi: “Sve što je moguće rješavamo odmah, a ono što je nemoguće – za pet minuta.” To najbolje opisuje naš pristup realizaciji projekata.
Liderstvo je servis, a ne pozicija. Voditi tim, voditi projekt, voditi sebe… Sve to traži svijest da lider nije netko tko zapovijeda, već netko tko služi. Ne tražim od svojih ljudi ništa što i sama ne bih napravila. Radimo brzo, precizno, ali i s poštovanjem. Bez kulture nema dugovječnosti. U poslu, kao i u životu, ljudi su ti koji čine razliku. Danas više ne tražim potvrdu izvana. Moja potvrda dolazi iznutra, dio povijesti smo ispisali i sada idemo dalje.
U protekle dvije godine svoj sam profesionalni fokus usmjerila prema projektima posvećenima dvojici naših košarkaških velikana – Draženu Petroviću i Krešimiru Ćosiću. Imala sam čast biti dio realizacije tih događanja, na jednom kao koordinator, a na drugom kao izvršitelj uz obitelj Ćosić, ali i kao netko tko duboko razumije njihovu važnost za hrvatsku, europsku i svjetsku košarku. Ti projekti bili su vrijedni, emotivni i važni za sportsku baštinu Hrvatske. No, sada osjećam da je vrijeme da se okrenem vlastitim projektima, onima koje sam stvorila ni iz čega i koji sada traže novu fazu razvoja i apsolutnu posvećenost. Prije svega, onima koji su zbog brojnih okolnosti bili na čekanju. Pravo je vrijeme da ih ponovno postavimo na scenu još jače i vidljivije, proširenim sadržajem.
Na pravi zadarski način
Godinama smo pleli mrežu na međunarodnoj sceni, ostvarili međusobno povjerenje s čelnim ljudima europske košarke, klubovima, institucijama i medijima, sada idemo dalje. Uz vrhunski tim koji je nemoguće pretvarao u moguće, koji ima jasno posložene vrijednosti, viziju, iskustvo i strast, granica ne postoji i apsolutno ništa nije preambiciozno, samo još nije ostvareno. Posebno me raduje suradnja s lokalnom zajednicom i razvijanje zajedničkih projekata na pravi zadarski način.
Ako sam išta naučila na ovom putu, onda je to da uspjeh nije cilj, nego proces. Nema prečaca, nema čuda, samo dosljednost, povjerenje i rad. Više puta padneš, ali i ustaneš jači ako se vodiš ispravnim ciljevima, moralnim i etičkim načelima.
