Na poruku “Zlorabeći – nadam se plemenito – Facebook, zaobilazim formalni put i više Vas ljudski nego profesionalno pozivam na kavu. Rado bih Vas intervjuirao, no slušajući o Vama od zajedničkih prijateljica i, manje, prijatelja, naprosto sam Vas poželio upoznati i u komunikaciji interaktivnijoj od dopisivanja steći dublji uvid u budućnost zemlje. Da Vas, nakon komplimenta, ne bih neugodno iznenadio, kava na koju Vas pozivam je gorka, jer mi, otvorenom simpatizeru crvenih, Milanović uporno gura HDZ-ovu zastavu u ruke, a ni Bandić nije bolji”, Ivo Josipović je odgovorio:

“Dogovoreno! Možemo se čuti već sutra”, rekao mi je jedan od dva SDP-ova kandidata za predsjednika države. Hoće li to na kraju biti on ili Ljubo Jurčić odlučit će stranka na izbornoj konvenciju u nedjelju. Ostavio mi je i broj mobitela.
Koji dan kasnije izašao je s rasprave o povjerenju Vladi mandatarke Jadranke Kosor da bi me dočekao na ulazu u Sabor. Inzistirao je da on ode po dvije kave s mlijekom na šank saborskog kafića, na čijem smo samom ulazu, u buci televizijskog prijenosa sjednice, prvo izgovorili nekoliko uobičajenih rečenica upoznavanja, da bi mi Josipović ukratko predstavio svoj program. Borbu protiv korupcije smatra jednim od ključnih razloga zašto bi građanima bilo najbolje za predsjednika odabrati njega.
“Želim biti kaktus, a ne fikus”, kaže Josipović. “Stalno bockati, a ne biti samo ukras”. Graf emocija u njegovu govoru bila bi ravna crta. Nema ushita, nema depresije, samo tihi razum. Čak i “HDZ je, vidjelo se to u Areni, klijentelistička stranka. Pravo je pitanje imaju li oni uopće kojeg birača osim onih koji su se okupili u Areni, koji svi imaju neki privatni interes da podrže vodstvo, a čuo sam da su neki demonstrativno napuštali skup…”, izgovara tihim razumom, niti podižući niti spuštajući ton, niti emociju odajući izrazom lica. “Zašto da Vam vjerujemo ako se niste jače suprotstavili Milanoviću i Bandiću?” pitao sam.
“Ne, ne, ne… Hajde malo bez dita- fona”, reče Josipović jednako smireno, hladnokrvno. Što je kazao prije nego što smo preselili u tihi foaje, to jest kako je obrazložio zašto na prvo pitanje neće odgovoriti javno, iz očitih razloga ostaje između nas dvojice.

Nakon političke odluke da se obračunaju s korupcijom Amerikancima je za kakvu takvu pobjedu trebalo tridesetak godina. Kako mislite provesti svoj plan?
Prvo moramo otkloniti političku opstrukciju. Vidite da mnogo predmeta o kojima javnost priča stoji u ladicama. O tome ne priča samo domaća javnost, nego o tome čitamo i u inozemnom tisku. Ti predmeti se ne rješavaju. Negdje je zapreka. Predsjednik mora imati autoritet, povjerenje ljudi iz sustava, na razini koja te ladice može otvoriti i predmete staviti pred nadležna tijela. Mislim da je važno stvarati opću antikoruptivnu klimu.
Nažalost, mi to nemamo. I dalje je korupcija normalna. Od male, sitne korupcije policajcu pa do velike korupcije u javnim natječajima i javnoj nabavi, za dobivanje posla. Nažalost je to postalo dio sustava i mentaliteta. Predsjednik nema obvezu koja možda postoji u nekakvim stranačkim okružjima, mora i može svojim autoritetom dovesti do toga da se ta svijest počne mijenjati. Osobno, posebno u našim teškim vremenima, mnogo očekujem i od nevladinog sektora.

Možete li raskrčiti gomilu korumpiranih državnih službenika koji se narodu smiju u lice?
Mislim da Vaše pitanje sugerira da bi predsjednik trebao uraditi nešto za što nije nadležan. Moramo znati da predsjednik ne može mijenjati državne činovnike. Ne može im davati otkaze, osim u svom uredu. Što predsjednik može? Može stvoriti atmosferu, politički pritisak. Pritisak javnosti da se stvari počnu mijenjati. Problem neučinkovite, korumpirane uprave, kod nas je dramatičan.

Kakav kapital stoji iza Vas?
SDP nije stranka koja ima mnogo para, kao što ima HDZ. U financijskom planu stranke za predsjedničku kampanju predviđena su 4,000.000 kuna. Ma tko bio kandidat. Čitao sam procjenu da će kampanja biti osjetno skuplja. Jedini način da se kampanja financira je povjerenje građana, dobiti potporu poduzetnika i građana. Naravno, ne možete prihvatiti svaku pomoć. Očekujem da će manjak u kasi biti popunjen donacijama onih koji bi željeli da SDP-ov kandidat pobijedi.

No, aktualni predsjednik je startao s manje od dva posto, a završio je kao predsjednik. Dobili smo jasnu poruku što kapital može učiniti u predsjedničkoj utrci. S druge strane, mislim da je nekolicini uspješnih poduzetnika najbolje rješenje politički se angažirati i tako zaštititi svoje biznise od propasti ili grdnih problema. Ne mislim na Keruma, mislim na ljude poput Tedeschog…
Naravno, svaki pojedinac će težiti svojim ciljevima, obrani svojih interesa. Na politici, posebno vladajućoj, odgovornost je zaštite državnih interesa.

Deset ili petnaest ljudi poput njega imaju izbornu bazu, to su njihovi zaposlenici, a lako mogu skupiti i dva milijuna dolara za kampanju što je dovoljno za ozbiljno natjecanje na izborima…
Imate li poduzetnika s političkim ambicijama, to je u redu. Ali, da se poduzetnika izmišlja u političara, da povezuje biznis i politiku, to je uvijek jako opasno. Mislim da je bolja varijanta da biznis, kao i drugi socijalni slojevi, prepoznaju nekoga u politici tko može zastupati i opće i njihove interese, pravedne interese, ne bilo kakve. I da onda podrže tu političku opciju. Ljudi etablirani u biznisu koji preko noći idu negdje drugdje često imaju problematične motive, a još problematičnije rezultate. Naravno, svi imaju pravo kandidirati se. Imali ste ljude s gomilom para koji nisu dobili izbore. Nisu pare sve. Da je sve u parama, HDZ bi imao sve pozicije u državi, a nema ih. Također, kad sam se odlučio sudjelovati u utrci za predsjednika u anketama sam bio na nuli. Ne da sam imao tri posto, nego sam bio na nuli. Sada sam, po anketama, među dva ili tri vodeća kandidata. Novac nije presudan.

Imate li agenciju koja Vas podučava javnim nastupima?
Sasvim sigurno, kad se uđe u kampanju, i to će se morati napraviti. Sad pitam ljude koji se u to razumiju za savjet, ali samo na prijateljskoj osnovi, jer kampanja nije počela. Prema tome, niti ima resursa za to, niti potrebe.

PUNA STIPENDIJA

Kako privući kupce, postaviti cijenu i razviti posao? 32 poduzetnika to mogu naučiti besplatno

Najuspješnije trgovačko društvo

KTC je dobitnik Zlatne kune u kategoriji najuspješnijih velikih tvrtki Koprivničko-križevačke županije

Možete li platiti agenciju koja bi Vas o javnim nastupima naučila sve što o tome znaju svi čelni ljudi HDZ-a?
A s kojom lovom da to platim?

S lovom koja od Vas ne bi učinila Nixona, koji se na ključnoj TV debati nije dao našminkati, pa je izgubio, nego Kennedyja, koji je izgledao kao muškarac u najboljim godinama. Premirni ste, ne stišćete šaku dok govorite, govorite monotono…
Ja mislim potpuno drukčije. Bio sam na puno skupova, gdje je pristojan broj ljudi bio vrlo zadovoljan razumnim, smirenim tonom. Mislim da vrijeme galamdžija odlazi. Hrvatska će sasvim sigurno otići u uljuđeniju političku kulturu nego što je naša. Meni kažu “ti bi bio dobar predsjednik u Finskoj”. U kontaktima s građanima vidim da oni hoće promjenu. Dosta im je galamdžija, ljudi koji ne lupaju samo šakom o stol, nego i šakom u glavu.

Izvanredni izbori su neizbježni?
Pa, ja vjerujem da je to perspektiva. Ne vjerujem da će ova Vlada izdržati puni mandat.
Što mislite o Đurđi Adlešič, Friščiću i Đapiću? Mislite li da su oni ljudi koji ne brinu za malog čovjeka, nego će sve učiniti samo da ostanu na vlasti?
Jest! To je fenomen koji kod nas postoji. Ali, nije ovo utjeha nego naprosto konstatacija, vidite da oni stalno dobivaju sve manje glasova na izborima, a taj broj će vjerojatno u budućnosti biti još manji.

No, ako SDP na izvanrednim ili bilo kakvim izborima pobijedi, što vi uopće možete učiniti, a HDZ nije znao ili htio ili mogao?
Ono što je sasvim sigurno, svatko tko bi rekao “Izaberite me, pa će sutra biti med i mlijeko”, naprosto bi lagao. Sigurno da iza toga mora stajati, prije svega, gospodarski projekt, a onda i povjerenje u ljude. Politike nema bez povjerenja. Siguran sam da SDP može dobiti takvo povjerenje. SDP ima tu nesreću da dobiva štafetu u ruke kad je sve potonulo. SDP je povukao bolne poteze, zato je i izgubio izbore, ali je nelikvidnost potpuno dokinuo, rast bruto proizvoda je bio vrlo snažan. A vidite kako je HDZ iskoristio svoj boravak na vlasti. Loše.

Imajući u vidu ovlasti koje predsjednik ima što Vi možete učiniti da se riješe problemi, posebice korupcija?
Prvo, mogu učiniti da se pohapse svi korumpirani, koliko god je moguće. Drugo, pritisak na pojednostavljenje administrativnog poslovanja. To se može i mora napraviti. Ne bih se zalagao za pojeftinjenje radne snage. Nije korektna usporedba plaća u Hrvatskoj i Rumunjskoj, jer treba usporediti i cijene. Uvijek, ono što Vlada mora raditi, a svi drugi poticati, pitanje je kako porezno stimulirati ulaganja. Da država razmisli je li joj možda bolje danas se odreći jedne kune, da bi sutra drugim kanalima, dakle kroz porez na dobit, dohodak ili kako već, dobila veći dio kolača. Hrvatskoj fali inicijativa. No nešto bih istaknuo, jer mi je posebno važno. Rekli ste “Došao je čovjek iz Amerike, pa se upustio u avanturu”… Kod nas, među našim građ anima, nema dovoljno poduzetničkog duha. Mentalitet je, nažalost, pesimistički. To je ozbiljan problem.

Čovjek bez perspektive spreman je na sve

Koliko priželjkujete da će nezadovoljni više glasati protiv HDZ-ovog kandidata nego što se glasati za Vas, a koliko se toga bojite?
Upravo o tome sam htio govoriti. Nije sreća to što će meni ili nekom drugom kandidatu kriza donijeti ponekog birača. Žalostan sam zbog toga. Svi moramo biti svjesni da smo već sada u teškim vremenima, a doći će još teža. Od presudne važnosti za Hrvatsku je kako opravdano nezadovoljstvo, koje će biti još veće, ne kanalizirati u destrukciju, nego u konstruktivni pritisak na vlast. Da vlast napravi ono što može i mora, dakle da olakša situaciju najugroženijima, ali, to je isto važno, da pokrene zamašnjak da se situacija promijeni na bolje. Mislim da ćemo imati ozbiljnih problema, imat ćemo velikih kategorija građana koji će zaista biti ugroženi. Ne nađe li Vlada formulu po kojoj će zaštititi najugroženije, a s druge strane pokrenuti kotač, mislim da nisu isključeni ni ozbiljni socijalni nemiri. Definirajte ozbiljne nemire. Čovjek koji ne vidi perspektivu, nema više od čega živjeti, spreman je na sve.

Politički bijeg

Je li Hrvatska normalna država?
Ja mislim da je. Vidimo to i po izjavama građana po portalima, a i na ulicama. Ljudi su ogorčeni.

No, jedna vijest je njegova ostavka, a druga vijest je lice Jadranke Kosor uz koji je naslov o mukama koje slijede. A kako čovjek gleda na svijet?
Lošu informaciju povezuje s licem Jadranke Kosor, a ne Ive Sanadera.
Zašto se nakon šezdeset dana Sanader ne bi uključio u utrku za predsjednika?
Ne!. Ma nema teorije. Nisu ljudi tako kratke pameti.
On nije mogao, nije znao nositi teret koji dolazi s krizom, dao je štafetu nekom drugom, i gotovo. To neće popraviti njegovu sliku, dapače. Ljudi su prepoznali da je to bijeg.