BEOGRAD – Najava kako ove godine počinje druga faza tranzicije, u Srbiji nije nimalo obradovala širu javnost. Naprotiv, dosadašnja tranzicija vrlo teško je pala najširim slojevima jer je oko milijun ljudi ostalo bez posla, a najavljena su i nova otpuštanja nakon što počne privatizacija javnih poduzeće. Jedini dobitnici u dosadašnjoj provedbi tranzicije, prema mišljenju sveučilišne profesorice Zagorke Golubović, koja je prije tridesetak godina otpuštena s Filozovskog fakulteta kao “praksisovac”, pripadnici su političke elite, novi bogataši i monopolisti, koji zbog zaštite ubiru visoki ekstraprofit. Srbija je “okovana” monopolistima zbog visoke carinske zaštite.
Zakoni za tajkune
Monopol postoji i u privatizaciji. Zbog odugovlašenja u donošenju zakona o investicijskim fondovima kupnja je omogućena samo tajkunima, koji zbog male konkurencije za malo novaca kupuju visokovrijedna poduzeća. Investicijski fondovi građanima bi omogućili objedinjavanje sredstava čime bi i sami mogli sudjelovati u privatizaciji. No političari su dobro nagrađeni za svoju političku djelatnost i posebno plaćeni da donose odluke u korist tajkuna. Srbija je zbog toga nazvana partiokratskom državom jer sve konce drže stranke koje su na vlasti. Koalicijski partneri podijelili su sektore prema vlastitim interesnim sferama, ne mješajući se jedni drugima u njihova “dvorišta”. Zagorka Golubović, koja je i član Savjeta za borbu protiv korupcije, prepuna je korumptivnih primjera u kojima su političari unovčili svoju poziciju u strukturama vlasti, omogućavajući sebi i drugima razne privilegije.
Bogaćenje pojedinaca, koji su s vremenom prerasli u imućne tajkune, traje od 1990-ih godina. Mnogi su stekli golemo bogatstvo, a da nisu došli u sukob sa zakonom jer su se kao pristalice Miloševićeva režima koristili pogodnostima koje im je pružala vlast. Najpovoljnije doba za stjecanje početnoga kapitala, koji je kasnije oplođen, bio je period u kojem je Srbija bila pod sankcijama. Režim je uvođenjem posebnih dozvola za uvoz i izvoz omogućio basnoslovno bogaćenje pojedincima švercom nafte, cigareta i oružja. Mirko Marjanović, posljednji predsjednik srbijanske vlade u vrijeme Miloševićeva režima i direktor privilegirane tvrtke Progres, preko koje je išao uvoz plina te nakon što su ukinute sankcije izvoz pšenice, obavijestio je radnike svoje tvrtke da im više nikada neće biti tako dobro kao do tada. Njegove su se riječi vrlo brzo obistinile jer je Progres od nekada najmoćnije srpske tvrtke financijski sasvim uništen, što pokazuje i cijena njegovih dionica na Beogradskoj burzi, koje su među najnižima.
U jednom razdoblju postojalo je istodobno šest različitih službenih tečajeva konvertibilnih valuta. Njemačka marka mogla se kupiti za 3, ali i za 33 dinara, ovisno o tome koliko je tko bio blizak vlastima. Na tim tečajnim razlikama pojedinci su stvorili početni kapital, koji poslije pada Miloševićeva režima uvećavaju kupnjom društvene i državne imovine po vrlo povoljnim cijenama. Tako je srbijanski “kralj” šećera Miodrag Kostić, svojedobno jedan od glavnih financijera Demokratske stranke, kupio tri šećerane za tri eura. Obveze iz socijalnog programa bezbolno je riješio jer je izvozom šećera na tržište EU samo u jednoj godini stekao bogatsvo, pa danas njime kupuje poljoprivredna zemljišta, famaceutske tvornice, proizvođače ljekovitog bilja i druga poduzeća.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu