Pripadnici generacije Z (svi rođeni između 1997. i 2012.) čine oko 27 posto globalne radne snage i otvoreno razgovaraju o tome koliko zarađuju, od poslodavaca žele transparentnost i ne zanima ih zastarjeli koncept tajnosti plaća. “Pravilni i transparentni sustavi dokazano donose veću angažiranost, inovativnost i bolje rezultate. Istraživanja su pokazala da je za zadržavanje kadrova pravednost u plaćama 13 puta važnija od iznosa plaće”, kazala je Katarina Pavliša, HR konzultantica za sustave plaća i nagrađivanja na radionici “Transparentnost plaća: kako nova regulativa mijenja upravljanje i kulturu”, održanoj u okviru konferencije “Change Makers: nova era korporativnog upravljanja” u organizaciji Poslovnog dnevnika, a ususret EU Direktivi o transparentnosti plaća koja na snagu stupa od lipnja 2026.
Prema toj direktivi, poslodavac će kandidatu za posao u oglasu morati jasno naznačiti početni iznos ili raspon plaće za ponuđenu poziciju prije procesa selekcije.
“Vidjet ćemo što će Hrvatska propisati, no Irska i Poljska već su pripremile nacrt, kod njih će to biti zakonska obveza”, istaknula je Pavliša pa podsjetila da 85 posto Gen Z-jevaca ni ne pomišlja javiti se na oglas za posao ako plaća u njemu nije istaknuta.
Neopravdane razlike
Također, poslodavac će morati obavijestiti radnika o prosječnoj plaći za njegovo i usporedna radna mjesta, jasno ga upoznati s kriterijima određivanja plaće, povišice, pogodnosti, nagrada i napredovanja, obvezno izvještavati o razlikama u plaći u slučaju da upošljava više od 100 radnika, odnosno od 2027. godine upošljava li više od 150 njih, a morat će i primijeniti korektivne mjere, ako se pokaže da je razlika u plaći između spolova veća od pet posto, a to ne može opravdati propisanim, objektivnim kriterijima.
“Ako korektivne mjere ne upale, pribjeći će se novčanim kaznama. Osim kazni, postojat će i odredbe oko naknada štete, pravni rizici, teret dokazivanja bit će u potpunosti prebačen na poslodavce, no najveći rizik bit će reputacijska šteta i odljev talenata”, pojasnila je Pavliša.
Iako je riječ o regulatornoj promjeni iz kulture tajnosti prema kulturi povjerenja, problema je i dalje puno. Sustavi nagrađivanja za rad nisu atraktivni ni generaciji X (svi rođeni između 1965. i 1980.), a kamoli generaciji Z, moglo se čuti iz publike.

Govoreći o zrelosti različitih sustava plaća i nagrađivanja – transakcijskog, ukupnih nagrada, prema učinku te strateškog, hrvatske su kompanije, čini se, ‘zapele’ između prva dva, s minimalnim fokusom na razvoj sustava i pravednost, a pri čemu im je cilj zadržati radnu snagu, ocijenila je Pavliša. U tipičnom sustavu nagrađivanja zaposlenika, uglavnom prisutnom u domaćim kompanijama, onima koji odlučuju jasno je sve, a zaposlenicima malo toga, dodala je.
“U tom modelu, bonuse, nagrade i dodatke lijepimo kao flastere, a flasteri ne liječe ranu, već samo sakriju trenutačni problem. Sustav je stoga nepregledan, skup i ljudi mu ne vjeruju”, upozorila je Pavliša.
Metoda 5W
Na radionici “Etično upravljanje kao preduvjet etičnog poslovanja” Silvija Vig, direktorica Codupo Compliancea, međunarodna stručnjakinja u području usklađenosti, bihevioralne i poslovne etike, anti-korupcije i integriteta, govorila je o važnosti dubinske analize pogrešaka koje priječe etično poslovanje firme.
“Nažalost, kompanije su najprije poslovale uspješno, da bi potom odlučile poslovati etično. No, ljudi ne mogu raditi bolje nego što im to sustav dopušta. Kad dođe do povrede poslovanja, naravno da će pojedinac koji je postupio protupravno biti kažnjen i odgovarati za počinjeno, no ne valja se zaustaviti samo na prekršitelju zakona ili pravila nego vidjeti što u sustavu ne valja da bismo došli do srži, ključnog uzroka problema”, kazala je Vig.
Na primjer, ako je u revizijskom izvještaju otkriveno da je tvrtka prekasno prijavila regulatoru transakcije pod sankcijama, metodom ‘pet W’ (zašto) moguće je otkriti da je to zbog nedovoljno educiranih zaposlenika, odnosno uprave, koja nije odobrila budžet za njihovu obuku u tom segmentu poslovanja, i na kraju, zbog nedostatka procjene i jasnog informiranja o takvoj vrsti rizika, rekla je stručnjakinja.

D&O i dalje ‘egzotika’
“Moramo voditi računa o etičkim i zakonskim rizicima u cjelokupnom lancu opskrbe, uključujući dobavljače i poddobavljače. O tome ovisi i dobivanje kredita kod Europske banke za obnovu i razvoj, kao i povlačenje sredstava iz EU fondova, ali i uspješno poslovanje na stranim tržištima. Kompanije koje ne poštuju zakone poput američkog FCPA, britanskog Bribery Acta ili francuskog Sapina II, koji oštro zabranjuju podmićivanje javnih i privatnih dužnosnika, mogle bi platiti na desetke milijuna eura kazne, a zaposlenici kompanije koji sudjeluju u koruptivnim radnjama riskiraju visoke zatvorske kazne”, podsjetila je Vig.
Predsjednica Uprave GrECo Specialty GmbH-a Iva Rogović Lekić na radionici “Lideri pod udarom: Tko štiti one koji mijenjaju svijet?” podsjetila je publiku na srpanjski skandal s koncerta Coldplaya kada je izvršnog direktora američke tehnološke tvrtke Astronomer Andyja Byrona kamera uhvatila u ljubavnom zagrljaju kolegice Kristin Cabot, tada glavne direktorice ljudskih potencijala u toj firmi, nakon čega su oboje odstupili s funkcija, a kompanija izgubila povjerenje investitora. Tu ‘uskače’ osiguranje od odgovornosti menadžera (D&O) koje upravu poduzeća i nadzorni odbor štiti od financijskih gubitaka, a koje mogu prouzročiti njihovi nesmotreni javni postupci, ako ih partneri, dioničari, vjerovnici i klijenti smatraju odgovornima u pisanom obliku.
“Menadžeri kod nas još ne razmišljaju dovoljno o toj vrsti osiguranja jer nemaju odštetne zahtjeve. Hrvatska nije država koja se tuži po osnovi odgovornosti menadžera, već po drugim stavkama”, rekla je Rogović Lekić, no dodala da primjera domaćih ‘kikseva’ rukovodećeg kadra ne nedostaje, uljučujući posljednju optužnicu podignutu u slučaju Agrokor, tešku 179 milijuna eura, aferu Spice, malverzacije u Zagrebačkom holdingu, hakerski napad na KBC Zagreb…
“Za kompanije koje su tek izlistane na burzi minimalno bi trebalo 5 do 10 milijuna eura za policu osiguranja od odgovornosti menadžera, no to ovisi o njezinoj veličini, ukupnim prihodima, dugotrajnosti poslovanja i specifičnostima tržišta na kojem djeluju”, istaknula je pa navela i neke od najvećih šteta nastalih zbog (ne)odgovornosti direktora i menadžera, uključujući onu brazilskog naftnog giganta Petrobrasa, koji je zbog korupcije vlastima morao isplatiti gotovo tri milijarde eura, zatim Bausch Healtha i Steinhoff Internationala, koji su ‘iskeširali’ milijarde zbog računovodstvenih nepravilnosti i pada cijena dionica, ali i Volkswagenovog Dieselgatea, koji je tvrtku stajao više od 350 milijuna eura zbog manipulacije emisijama štetnih plinova.
“Reputacijska šteta za VW bila je nemjerljiva. Zato, nemojte dopustiti da trenutak na kameri preraste u krizu. Pobrinite se da su vaše korporativne politike jasno definirane, zaposlenici educirani, a poslovanje zaštićeno”, zaključila je Rogović Lekić.