Uvijek kad vidim njegovu poruku na zaslonu telefona, znam da će biti neka sočna priča. Kad smo se prethodni put vidjeli, zaključili smo da će upravo ovo božićno-novogodišnje razdoblje napokon donijeti neke važne odluke. I – dogodilo se! Jedini je problem što se ovaj put “dobro obaviješteni izvor” javio na Staru godinu, kasno poslijepodne. Aperitiv je već bio spreman, ali tema je ionako dovoljno dobra da može “proći” i za aperitiv, i za predjelo, a i za glavno jelo.
Još kad smo neposredno nakon toga vidjeli srpskog predsjednika Vučića kako se kočoperi uživo na RTS-u i najavljuje “nevjerojatno dobre vijesti” za Srbiju, bilo nam je jasno. Doduše, Vučić nije zahvalio Hrvatskoj, iako bi bilo fer da je to učinio, unatoč otvorenom i otrovnom antihrvatskom animozitetu kojim “loži” srpsku javnost iz dana u dan. Jer, operativnu licencu dobio je i neposredno i posredno zahvaljujući Hrvatskoj i Mađarskoj.
Srbiji pomogle Hrvatska i Mađarska
Da nije bilo odvjetničkog tima koji su angažirali Vlada i Janaf te da nije bilo formalne mađarske potvrde kako MOL doista pregovara o preuzimanju većinskog udjela u Naftnoj industriji Srbije, danas bi Srbija već bila u nemalom problemu – zaliha goriva, prema vlastitim otkrićima, imaju još za dva do tri tjedna, što znači da bi najkasnije potkraj siječnja ušli u ozbiljnu krizu s naftnim derivatima. Ovako, nafta će iz Omišlja prema Pančevu poteći ovih dana, što znači da ima smisla ponovno pokretati rad Rafinerije Pančevo koja je izvan funkcije još od početka prosinca. MOL-ovo izaslanstvo početkom tjedna boravilo je u Srbiji i otpočelo dubinsko snimanje poslovanja NIS-a. To je doista i potvrda kako se ovaj put ipak nešto ozbiljno “kuha” te kako bi se do 23. siječnja, kada Srbiji istječe iduće “prolazno vrijeme”, mogao dogoditi i neki konkretniji rezultat. Možda ne sporazum o preuzimanju, ali svakako neka formalna potvrda da je takvo što blizu.
Za Janaf je najvažnije da može uslijediti nastavak realizacije Ugovora o transportu nafte između dviju spomenutih tvrtki do 23. siječnja 2026. godine. Doduše, NIS još nije kupio nijedan moguće dostupan tanker s naftom, a i njihovoj rafineriji potrebna su dva tjedna da započne s preradom nafte. Ako pronađu neki tanker na Mediteranu, on bi, pretpostavlja se, u roku od tri dana mogao doći do Omišlja. Tempo od 20-ak tisuća tona nafte dnevno realan je, što znači da bi Srbija do 23. siječnja mogla primiti oko 200 tisuća tona, što bi onda opravdalo “uključivanje” pančevačke rafinerije.
Dogodi li se onaj formalni potez iz prethodnog paragrafa ovog teksta, nije nerealno očekivati da bi licenca za nastavak transporta nafte iz Janafa prema NIS-u mogla biti produljena i nakon konca siječnja. Iako je Janaf dobio predah u smislu realizacije ugovora s NIS-om, u tijeku su procesi koji će znatno utjecati na dugoročno poslovanje kompanije. Informacija koja je prošla pomalo “ispod radara” je ona o gradnji naftovoda Mađarska – Srbija. Transnafta Pančevo raspisala je natječaj za izgradnju naftovoda od granice s Mađarskom do Novog Sada, a javna nabava odnosi se na građevinske radove i stručni nadzor nad tim radovima.
U natječajnoj dokumentaciji podsjeća se da je izgradnja magistralnog naftovoda između Mađarske i Srbije nacionalni interes kako bi se osigurala diversifikacija uvoznih ruta i sigurnija opskrba srpskog tržišta, s obzirom na to da je sada jedini smjer iz kojeg Srbija uvozi naftu preko Hrvatske i naftovoda Janaf. Podsjeća se i da će novi naftovod omogućiti Srbiji da prima naftu iz smjera Mađarske, kroz čiji teritorij prolazi naftovod Družba, a kroz koju se veći dio Europe opskrbljuje sirovom naftom. Početna točka transporta na glavnom naftovodu mađarska granica – Novi Sad u blizini je graničnog prijelaza Horgoš, sjeveroistočno od naselja Horgoš, a krajnja točka naftovoda je Terminal Transnafta u Novom Sadu.
MOL drži dobre karte u rukama
Doduše, i ovdje ima rezervi u dijelu srpske javnosti. Jer, Aleksandru Vučiću se u jednom od svojih bezbrojnih dnevnih obraćanja omaklo pa je rekao da će se uz naftovod prema Mađarskoj postaviti i još cijevi za produktovode. To pak izaziva opravdanu sumnju u srpskoj javnosti da bi sutra MOL, kao većinski vlasnik u NIS-u, mogao biti zainteresiran isključivo za naftovode kojima bi u Srbiju izvozio samo naftne derivate. I da bi MOL-ova težnja mogla ići u smjeru gašenja proizvodnje u NIS-u.
No, valja biti svjestan da pančevačka rafinerija pokriva 80 posto potreba tržišta Srbije. Nitko tko kupi većinski udjel u NIS-u, u ovom slučaju MOL, neće zatvoriti rafineriju koja pokriva 80 posto njegovog tržišta. Naime, ne opskrbljuju se samo Gazprom i NIS-ove pumpe, već i drugi veliki potrošači koji kupuju od NIS-a. Ako vas jedna rafinerija povezuje s 80 posto tržišta, nema razloga da dovlačite derivate iz susjednih država.
U svakom slučaju, Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva financija izdao je dioničarima i zainteresiranim stranama licencu za pregovore o promjenama vlasničke strukture NIS-a, važeću do 24. ožujka 2026. To je i krajnji rok kad bi ruski interes trebao biti izbačen iz vlasničke strukture NIS-a.
Dakle, očito je da MOL drži snažnu polugu u svojim rukama. Činjenica da još nije potpisan novi ugovor o transportu nafte s MOL-om svjedoči o tome da Mađari kalkuliraju znajući da imaju dobre karte u svojim rukama. Umjesto dva partnera – NIS-a i MOL-a – Janaf bi ubuduće mogao pregovarati samo s jednim – što bi značajno otežalo njegovu poziciju.
Osim toga, očito je da MOL već dugo radi na preuzimanju svih rafinerija na trasi Janafa. Kupnjom udjela u Ini dijelom su stekli Rafinerije Sisak i Urinj, od 2000. godine kontroliraju i Slovnaftovu rafineriju u Bratislavi, Százhalombatta je izvorno njihova, a sada su jedan od kandidata za preuzimanje Pančeva. To pokazuje kako je strategija “zaključati” cijelu trasu Janafa. Dogovor Srbije i Mađarske o izgradnji novog naftovoda kojim bi se NIS spojio s naftovodom Družba dodatni je alarm.
Svjesni su toga itekako i u Janafu pa stoga ubrzavaju aktivnosti u vezi s investicijom u Kazahstanu, ali i svim ostalim aktivnostima koje bi trebale rezultirati diversifikacijom poslovanja i manjom ovisnosti o poslu s naftovodom.
Sasvim je sigurno da budućnost donosi novi Janaf, pogotovo u kontekstu smanjenja ovisnosti o prihodima od transporta i skladištenja nafte.
Tu je važno razdvojiti transport i skladištenje – djelatnost skladištenja nafte i naftnih derivata ima potencijal za rast, stoga Janaf i gradi četiri nova spremnika za naftne derivate na Terminalu Omišalj ukupnog kapaciteta 80 tisuća metara prostornih. “To će zadovoljiti potražnju naših partnera, ali i osnažiti poziciju Janafa na mediteranskom spot tržištu. Potrebno je i snažno nastaviti s diversifikacijom prema obnovljivim izvorima energije, u skladu s našom Strategijom tranzicije i razvoja. Izgradnjom i preuzimanjem niza solarnih elektrana došli smo do zadovoljenja 86 posto vlastitih potreba za električnom energijom. Daljnji koraci trebaju biti iskorak u geotermalne izvore energije te ulaganja u baterijske sustave za pohranu, sve s ciljem da Janaf preraste u suvremenu energetsku kompaniju i značajnog igrača na hrvatskom tržištu električne energije. Smatram da moramo ubrzati naše aktivnosti vezano za daljnje akvizicije vezane za solarnu i geotermalnu energiju te energiju iz vjetra”, rekao mi je nedavno u razgovoru član Uprave Janafa Vladislav Veselica.
Bez alternative
No, geopolitička situacija nas na dnevnoj razini “uči” da se sva pravila i norme mogu promijeniti u samo jednom danu. Zato valja spomenuti pri kraju ovog teksta i na skorašnje parlamentarne izbore u Mađarskoj na kojima bi Viktor Orban nakon desetljeća i pol mogao izgubiti vlast, kako pokazuju brojne ankete. Takav bi razvoj događaja poremetio cijelu arhitekturu moći, pa i u energetskom sektoru. Jer, sasvim je sigurno da bi pobjeda Petera Magyara na izborima donijela i odmak od kremaljske politike. Samim time, i MOL bi se dugoročno odmaknuo od ruske nafte, a u tom slučaju gledali bismo novu podjelu karata i na regionalnom energetskom tržištu.
U nekim normalnijim vremenima mogli bismo zapljeskati i hrvatsko-srpsko-mađarskoj koordinaciji u zajedničkom nastupu prema američkoj administraciji. No, i ovdje valja zaključiti da se radi o nevoljkoj koordinaciji kojoj alternative zapravo i nije bilo. Nepovjerenje, pa i nešto više, odavno “caruje” u odnosima triju susjednih država pa ovo valja gledati tek kao dobrodošlu epizodu u serijalu punom međusobnih optužbi, podmetanja pa i vrijeđanja. Nažalost, globalni geopolitički trendovi ovdje ne daju pretjeranog razloga za optimizam. Za vjerovati je tek da će nastavak godine donijeti ipak nešto više predvidljivosti. Jer, biznis, a posebno energetika, iznad svega preferiraju – sigurnost!
