U tvrtki Plančić, koja se već dulje vrijeme urušavala zbog sukoba među suvlasnicima, a od travnja 2014. bila je u blokadi, otvoren je postupak predstečajne nagodbe.

Nakon dvije godine minusa u poslovanju, poznata hvarska vinarija samo je u prva četiri mjeseca ove godine zabilježila dodatnih 7,7 milijuna kuna gubitka. Početkom ove godine preuzimanjem potraživanja od Croatia Lloyda većinski udjel od 51 posto vinarije stekao je splitski Jadran Kapital, koji je i inicirao predstečajnu nagodbu. Njihov je prijedlog da se od ukupnog duga od 16,4 milijuna kuna otpiše 70 posto, a tako bi se dug sveo na 3,8 milijuna kuna, što bi se otplatilo u idućih pet godina. Najveći je vjerovnik država s 6,4 milijuna kuna, pa kooperanti s 3,6 milijuna, ostali vjerovnici 2,6, milijuna, dok obveze za prijeboj iznose 3,6 milijuna.

"Nadam se da će vjerovnici prihvatiti naš plan jer to je jedini način da tvrtka opstane. Bude li sklopljena predstečajna nagodba, voljni smo krenuti u sanaciju: dokapitalizirat ćemo tvrtku s tri milijuna kuna te dati kredit od još dva milijuna kuna. Vinariju je potrebno hitno sanirati jer je devastirana, a godinu dana nije imala upravu. Želimo krenuti dalje bez ikakvih dugova i tereta postojećih sudskih procesa", rekao nam je Miroslav Jeličić Purko iz Jadran Kapitala.  Znatan je dug Hrvatskim šumama, čak 2,5 milijuna kuna, no njega većinski vlasnik nije spreman platiti. Toliko je tvrtka, naime, dužna po slovu ugovora kojim su Plančići na 50 godina uzeli u zakup 215 hektara hvarskog kamenjara u vlasništvu Hrvatskih šuma, koji bi drobilice pretvorile u teren pogodan za uzgoj loze.

Trebao je to biti, najavljivano je, "najveći vinograd na Mediteranu", no nije ispalo kako je zamišljeno. Svrsi je privedeno samo 30 hektara, dakle sedmina od ugovorenog, a za koncesiju nije uplaćena ni kuna. "Naš je plan tih 185 hektara razlike vratiti državi i platiti im 800.000 kuna za ono što  koristimo", kaže Purko. U Hrvatskim šumama su navodno skloni tom rješenju, no pristanak mora dati Vlada. Kad je početkom godine Jadran Kapital ušao u vinariju, ustanovilo se da se 60.000 litara vina iz ranijih berbi pretvorilo u kvasinu jer se o njemu nitko nije brinuo. Prijašnji većinski vlasnik Croatia LLoyd davno prije  digao je ruke, a braća Plančić – Antun, Jerko i Marijo – kao manjinski dioničari nisu mogli ući u obiteljski podrum koji su čuvali zaštitari Bilić-Erića.  

Tvrtka Plančić nema svoje vinograde, a uz državnih 30 ha u zakupu ima osam hektara privatnog zemljišta. Uspije li Purkov plan, braća Plančić bili bi svedeni na 15% vlasništva. U konačnici je plan tvrtku razdvojiti u dvije manje: Plančići dobivaju natrag svoj podrum, a Jadran Kapital izgradio bi vlastiti, uz pomoć fondova EU. Plančićima jamče da će idućih pet godina imati pravo po tržišnim uvjetima otkupljivati po 50% uroda tvrtke Plančić. U međuvremenu su Plančići osnovali tvrtku Braća Plančić, koja je od grožđa iz prošlogodišnje berbe (bogdanuša i plavac mali) napravila posebnu seriju za jubilarnu 300.  sinjsku alku.