Da izravne naplate i općenito ovrhe putem Fina-e, ne donese prednost građanima tvrdi Hrvatska udruga javnih ovršitelja koja ističe niz razloga zbog kojih je Fina lošiji izbor za provođenje ovrha negoli bi to bili javni ovršitelji.

Predsjednik udruge Vedran Vidmar ističe da kod izravne naplate Fina naplaćuje dužniku 100% svoje naknade za svaku ovršnu ispravu koja se podnosi na naplatu, tako da npr. vjerovnik koji dođe na Fina-u sa tri sudske presude ili tri obračunska lista ne može podnijeti jedan zahtjev za izravnu naplatu temeljem sve tri presude/obračunska lista zajedno, već za svaku presudu/obračunski list mora podnijeti poseban zahtjev za izravnu naplatu, na koje Fina dužniku obračunava po jednu naknadu za svaki zahtjev, tj. u ovom slučaju ukupno tri naknade.

Vidmar tvrdi da bi uvođenje javnih ovršitelja koristilo dužnicima kod svih ovrha na računima i štednim ulozima putem Fina-e, budući da bi javni ovršitelj izdao jedan ovršni nalog na temelju svih ovršnih isprava koji bi mu vjerovnik podnio na ovrhu, a na koji ovršni nalog bi Fina naplatila dužniku samo jednu naknadu, jer bi se ovrha na računima i štednim ulozima provodila temeljem samog ovršnog naloga, a ne ovršnih isprava. Javni bi ovršitelj, u skladu s čl. 18. st. 1. i 2. Ovršnog zakona iz 2010. (NN 139/2010. – link: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_12_139_3528.html), prije izdavanja ovršnog naloga od nadležnih institucija pribavio podatke o svim vrstama imovine i zaštićenim prihodima, naknadama i dijelovima plaće/mirovine i drugih redovitih primanja dužnika, te potom već u ovršnom nalogu naložio Fina-i da odmah u cijelosti izuzme od ovrhe sva dužnikova zaštićena sredstva, navedena u čl. 91. i 92. Ovršnog zakona iz 2010.

Građani ne bi morali naknadno obavještavati Fina-u o zaštićenim sredstvima, već bi, po primitku ovršnog naloga, Fina odmah uplatitelje zaštićenih sredstava obavještavala o potrebi uskrate uplate zaštićenih sredstava na dužnikov račun, dok bi dužnikovoj banci Fina odmah naložila otvaranje zaštićenog računa za dužnika, pa bi sredstva dužnika koja su zakonom izuzeta od ovrhe bila zaštićena već od samog početka ovrhe putem Fina-e.

Osim ušteda na troškovima ovrha na pokretninama i nekretninama od 50% do 90%, velike uštede bi se ostvarile i u slučajevima kada Fina ovrha na računima i štednim ulozima dužnika ne uspije zbog nedostatka sredstava, budući da bi, u skladu s čl. 47. st. 1. Ovršnog zakona iz 2010., javni ovršitelj u ovršnom nalogu istovremeno odredio ovrhu na svim vrstama imovine dužnika – računima, štednim ulozima, nekretninama i pokretninama pa bi se stoga, ako prethodno mirno posredovanje između dužnika i vjerovnika ne bi uspjelo, u slučaju kada bi i ovrha putem Fina-e bila neuspješna moglo odmah započeti s ovrhom na nekretninama i pokretninama dužnika temeljem istog ovršnog naloga, bez dodatnih troškova odvjetničkog sastava prijedloga za promjenu vrste imovine koja je predmet ovrhe (100/% Odvjetničke tarife), kaže Vidmar.