U iščekivanju kiše o kojoj ovisi i kakva će biti godina za proizvodnju šećerne repe, jedina preostala hrvatska šećerana, nastala zbijanjem redova i spajanjem tri tvrtke u Hrvatsku industriju šećera (HIŠ), zabrinuta je jednako i zbog višegodišnjeg trenda odustajanja domaćih proizvođača te kulture, za njih ključne sirovine.

Njihovo osipanje traje od ulaska u EU i stupanja na snagu ograničavajuće nacionalne kvote za proizvodnju šećera, koju su dijelile tada aktivne tri šećerane, a i nakon što je 2017. prestao vrijediti kvotni sustav, površine pod šećernom repom u Hrvatskoj su u padu.

Prema podacima DZS-a, 2014. je pod šećernom repom bilo gotovo 22.000 hektara, a u 2019. tek 11,5 tisuća, dok je u 2020. zasijano bilo tek 10,4 tisuće.

U međuvremenu se, ponajviše zbog eksplozije cijena drugih kultura, manje zahtjevnih za uzgoj, poput uljarica i kukuruza, mnogi proizvođači odlučuju za promjenu, a za zaustavljanje smanjenja proizvodnje Ministarstvo poljoprivrede priprema novi program potpore proizvođačima šećerne repe, za razdoblje od 2022. do 2027.

Za razliku od drugih ratarskih kultura, šećernu repu ne može se plasirati na otvoreno tržište, jer u EU ne postoji tržište repe, već samo šećera, a kako je šećerna industrija najvredniji izvozni poljoprivredni proizvod za Hrvatsku, no važan i za njezinu prehrambenu industriju kroz koju generira znatno veći broj radnih mjesta i proizvodnje, Ministarstvo će Vladi predložiti novi model potpora, za koji će na godišnjoj razini biti potrebno osigurati 30 milijuna kuna.

Prema pojašnjenju ministrice poljoprivrede Marije Vučković, potpore će biti izdašnije za male proizvođače, na površinama do 40 hektara, a njima će se omogućiti i obuhvaćanje većih proizvođača, koji dosadašnjim programom potpora nisu mogli koristiti potpore, zbog čega novi Program mora proći notifikaciju u Bruxellesu.

Cilj potpore za proizvođače je zadržati i povećati interes proizvođača za šećernom repom, što je osim zadržavanja same proizvodnje važno i zbog plodoreda i održavanja plodnosti poljoprivrednog zemljišta.

Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi šećernu repu lani je proizvodilo 437 proizvođača.

Oni koji se odluče koristiti mjere iz Programa, obvezali bi se na zadržavanje iste površine pod šećernom repom na tri ili šest godina, ovisi na koje vrijeme sudjelovanja se odluče.

Poljoprivrednici koji repu siju na površini do 40 hektara primili bi potpore od 4 tisuće kuna po hektaru ako koriste potpore za cijelo razdoblje programa ili 2,5 tisuća po hektaru za tri godine, dok bi za površine od 40 do 200 hektara potpore iznosile 2,5 tisuće za šestogodišnje ili 1,5 tisuće za trogodišnje trajanje, a za one koji proizvode na više od 200 hektara tisuću kuna za šest godina ili 700 za trogodišnje razdoblje.

Krajnji cilj kojeg Ministarstvo poljoprivrede želi postići Programom potpore je dosegnuti povećanje površine pod šećernom repom u 2027. za najmanje 10%. Program u redovima jedinog hrvatskog proizvođača ulijeva optimizam.

Marija Vučković, ministrica poljoprivrede/BORIS ŠČITAR/VEČERNJI LIST/PIXSELL

“Analize koje su napravljene prije donošenja ovog Programa pokazale su da je postojala prijetnja daljnjeg smanjenja zasijanih površina u Hrvatskoj, što je bio i glavni razlog gašenja dva proizvodna pogona za preradu.

Rekao bih da je opravdan i modalitet potpore predviđen ovim programom kojim su predviđena degresivna plaćanja u tri razreda s obzirom na veličinu zasijanih površina pri čemu je najveći intenzitet potpore osiguran poljoprivrednicima koji siju do 40 hektara.

Međutim, vrlo je važno da je osigurana određena potpora i našim najvećim gospodarstvima na kojima se sada ostvaruje više od polovice domaće proizvodnje repe”, ističe Miroslav Božić, savjetnik Uprave HIŠ-a.

Kriza na razini EU

Kriza s kojom se nosi HIŠ pristuna je na cijelom tržištu šećerne industrije EU, koja je nakon prekida 50-godišnjeg režima kvotnog sustava, koji je europsko područje štitio od globalnog tržišta, doživjelo urušavanje cijena šećera od preko 45% i postalo jedno od najliberalnijih.

Božić kaže kako na žalost Europska komisija nije reagirala, kako je bilo predviđeno, ako cijene na tržištu EU padnu ispod referentnog praga od 404 eura po toni, a ispod koje su čak već puna 42 mjeseca. Rezultiralo je to gašenjem proizvodnje u 12 šećerana, među kojima su i dvije hrvatske.

U EU, koja čini petinu svjetske proizvodnje šećera, a jedina proizvodi repni šećer, izuzetna je i koncentracija jer samo 8 proizvođača drži 93% europskog tržišta.

Tijekom pandemije globalna potrošnja, kaže Božić, nije značajnije smanjena, tek 2 do 3%, a od proljeća ove godine primjetan je snažan oporavak. No, zbog stanja u Brazilu koji je najveći svjetski proizvođač, predviđa se i snažan rast cijena šećera u tržišnoj godini 2021/22.

Zbog najveće suše u zadnjih 15-ak godina, a potom i mraza, koji je pogodio Brazil, očekuje se snažan pad proizvodnje, budući da su na trski, koja je za razliku od repe višegodišnja kultura, ostavilo trajne posljedice.

Zasad je taj porast cijena, kaže Božić, puno vidljiviji na burzi sirovog šećera, na koju otpada oko četiri petine ukupne trgovine, a manje na tržištu bijelog šećera.

“Vjerujem da će se taj globalni porast cijena razmjerno brzo preliti i na tržište EU, te tako dovesti poslovanje preostale 94 šećerane u EU, unutar kojih je jedna hrvatska, u zonu pozitivnog poslovanja”, ističe Božić, a dubinu trogodišnje krize koju je prošla europska šećerna industrija ilustrira podatkom da tijekom tog razdoblja baš niti jedna nije poslovala pozitivno, unatoč svim uštedama i racionalizacijama kojima su pribjegavali.

Udarac pada cijena nije bilo moguće pokriti, a osim toga, za razliku od ostalih globalnih proizvođača, pa i manjih iz zemalja izvan EU, dodatan udarac im zadaju i troškovi koje nameću stroga europska pravila. Tako primjerice opterećenje koje je nametnuto u pogledu bilanciranja emisijskih jedinica CO2 za mnoge šećerane, čija je proizvodnja energetski visoko intenzivna, predstavlja sve više nepremostivu barijeru za uspješno poslovanje.

Smanjena je i mogućnost korištenja sredstava za zaštitu bilja, a u usporedbi s drugim kulturama nužna su veća ulaganja, zbog čega poljoprivrednici, kada se svemu još pridoda pad cijene šećerne repe nakon porasta cijena šećera u EU, gube interes za tu kulturu. Upravo je stoga presudan moment za mjere za zadržavanje proizvođača repe, jer bez dostatne sirovine nema održive proizvodnje, ističe Božić.

Na razini EU, pak, nema jedinstvenog modela potpore očuvanju ove poljoprivredne proizvodnje.

Svi imaju svoje specifičnosti i različite prioritete, pa Božić navodi kako primjerice Finska temelji dodatnu potporu proizvođačima šećerne repe na činjenici da se površine pod repom nalaze najbliže sjevernom polu, odnosno teškim vremenskim uvjetima.

Proizvođači u Italiji imaju poseban nacionalni program za svoje proizvođače, koji je čak imao određene razlike s obzirom na regije, a Rumunjska ima najveća proizvodno vezana plaćanja koja primjenjuje unutar EU potpore.

U nekim zemljama EU postoje pogodnosti proizvođača šećerne repe vezane uz mogućnosti navodnjavanja. HIŠ od svojih partnera, francuske tvrtke Cristal Union, doznaje i za primjere lokalnih zajednica koje su sudjelovale u izgradnji pristupnih puteva za dopremu repe s polja do piste i dalje do šećerane.

“To su primjerice stvari koje bismo voljeli u budućnosti primijeniti i kod nas jer uočavamo da nas to u određenoj mjeri danas ograničava”, kaže Božić.

HIŠ, inače, glavninu šećerne repe nabavlja na domaćem tržištu. Ove godine očekuje da će s hrvatskih polja biti više od 87% sirovine, a što se uvoza tiče, tradicionalno se snabdijeva iz susjednih Mađarske, te Slovenije. Repa s hrvatskih polja, a Božić napominje da je sa svakog zasijanog hektara uvijek bila otkupljena, važna je i zbog toga što dovodi do manjeg troška transporta i konkurentnije proizvodnje.

Prosjek starih članica

Na upit kolike bi površine repe zadovoljile potrebe HIŠ-a, Božić odgovara kako je za utvrđivanje razine presudna mogućnost prerade u domaćim kapacitetima i mogućnost prodaje šećera kao glavnog proizvoda, kao i melase i repinih rezanaca kao važnih sporednih proizvoda.

Koncentriranjem prerade repe u jedan pogon, u Županji, rezultirao je da je dosegnut prosjek šećerana u novim zemljama članicama EU. Nešto više od ukupno 11,5 tisuća hektara što je zasijano za potrebe HIŠ-a upravo odgovara prosjeku 32 šećerane u novim članicama.

No, to još uvijek zaostaje za prosjekom starih članica koji je oko 18 tisuća hektara, a za tu će površinu biti potrebna i dodatna ulaganja koja su i planirana u idućem petogodišnjem ciklusu.

“To je još jedan razlog zašto je donošenje ovog Nacionalnog programa koji je inicirala ministrica Vučković izuzetno dobar potez”, zaključuje Božić.