Saborska rasprava o izvješću državne revizije o izvršenju državnog proračuna za prošlu godinu u srijedu je zastupnicima pružila još jednu prigodu za mrcvarenja oko prikazanih i skrivenih deficita i dugova, nacionalnih i europskih standarda… Još su se jednom tako čule primjedbe o nepravilnostima i netransparentnom prikazivanju stanja javnih financija te neusporedivosti i nepouzdanosti brojki.

Međutim, sve to ove godine je i daleko izraženije. Primjer za to ponudili su i najsvježiji podaci o glavnim kategorijama rashoda i prihoda, prema kojima su, primjerice, proračunski rashodi za zaposlene u svibnju iznosili 2,75 milijardi kuna. To je u odnosu uobičajene mjesečne iznose te stavke u ovoj (kao i prošloj) godini oko milijardu kuna više. Pritom je na same plaće iz proračuna u svibnju otišlo 2,31 milijardu kuna, što je također blizu milijardu kuna više od 'normale'. No, čudan skok nije zabilježen samo na naknadama za zaposlene, već i na materijalnim rashodima. Umjesto uobičajenih oko 600 milijuna kuna mjesečno, u svibnju je ta kategorija rashoda odnijela više od 1,1 milijardu kuna proračunskog novca. Uz tablice s tim brojkama na stranicama Ministarstva financija ne nude se nikakva objašnjenja svibanjske devijacije.

Kao što se, uostalom, ministri iz mjeseca u mjesec hvale odabranim podacima o izdašnijem priljevu poreza ili drastično smanjenim deficitom, a da pritom ni ugrubo ne pojasne izgleda li slika podjednako s podacima za sustav zdravstva, koji je od ove godine većim dijelom izvan riznice, a zajedno s HZZO-om iz nje su maknuti i preneseni neplaćeni dospjeli dugovi koje HZZO planira sanirati do 2017. godine. Odgovor za neobičan skok očito je povezan upravo s HZZO-om, odnosno činjenicom da su klinički bolnički centri ostali na proračunu Ministarstva zdravlja. Pretraživanjem stršećih podataka na prihodima vidljivo je, naime, da je u svibnju istodobno zabilježen "prihod od HZZO-a na temelju ugovornih obveza", i to u iznosu više od 1,3 milijarde kuna. Na toj stavci u prva četiri mjeseca bilo je 'nula kuna'.

Ostaje, naravno, pitanje zašto se te ugovorne obveze HZZO-a rješavaju 'na refule' umjesto redovnim uplatama? Kakvo god objašnjenje za to bilo, uz praksu takvih sporadičnih transfera ovogodišnja i lanjska  dinamika izvršenja proračuna jedva da su usporedive, a time je i uvid u stvarno stanje manjka jako ograničen. Uspijeva li danas HZZO sa skrenutim mu zdravstvenim doprinosima i dodatnim transferom proračunskog novca (na temelju određenih zakonskih propisa) ne stvarati nove gubitke i povrh toga osigurati i 900 milijuna kuna za sanaciju starih dugova? To je, naime, predviđeno njegovim planom za ovu godinu, ali kako trenutno stoje stvari ne zna se.

Bez HZZO-a, pak, proračun ove godine zasad stoji osjetno bolje nego lani. S krajem svibnja Ministarstvo financija iskazalo je 6,1 milijardu kuna deficita, što je 1,2 milijarde kuna više nego na kraju travnja, ali i više od tri i pol milijarde kuna manje nego u pet mjeseci prošle godine. Za nešto više od milijardu kuna smanjenja deficita zaslužno je micanje HZZO-a, jer je upravo u lanjskom svibnju toliko iz proračuna izdvojeno za sanaciju zdravstva, a to je ove godine stvar HZZO-ovih knjiga. Barem dok se ne objave podaci za konsolidiranu središnju državu, za koju još uvijek znamo tek stanje zaključno s krajem 2014. Naravno, u velikoj mjeri za manji je deficit u dosadašnjem dijelu godine zaslužna bolja porezna berba, naročito PDV-a.

Iako je u svibnju tog poreza prikupljeno tri milijarde kuna, odnosno 140 milijuna kuna manje nego lani, kumulativno ga je u pet mjeseci naplaćeno 16,4 milijarde ili 1,4 milijarde više nego u istom razdoblju lani. Uz to, porastu poreznih prihoda za oko dvije milijarde kuna zamijetno je pridonio i porez na dobit kojega se slilo čak 400 kuna više, a oko 180 milijuna izdašnije prihode donijele su i povećane trošarine. Nažalost, iako zbog kronično prekomjernog deficita i brzo rastućeg javnog duga stanje javnih financija u Hrvatskoj sa zanimanjem ne prati samo stručna javnost, mjerenja 'prolaznog vremena' proračunskog punjenja i trošenja u velikoj mjeri baš i nemaju puno smisla. HZZO-ov povrat dijela novca proračunu 'na refule' samo je najnoviji primjer zašto je tome tako.