Željko Babić iz Babine Grede prije tri i pol godine završio je Građevinski fakultet u Osijeku i vjerovao je kako će svojom stručnošću i znanjem dati doprinos razvoju Hrvatske. Prevaren i razočaran u hrvatske poslodavce, ovaj 28-godišnji inženjer svoju je karijeru odlučio graditi u Stuttgartu, gdje je započeo novi život.

Kako piše Glas Slavonije, nakon diplome primljen je na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u Županji. Godinu dana radio je za 1600 kuna mjesečno, a sedam mjeseci na posao je putovao o vlastitom trošku.

Nakon nekoliko dana razmišljanja teška srca odlučio je spakirati kofere i krenuti trbuhom za kruhom. Prodao je automobil kako bi za početak imao novca dok se ne snađe.

– Čim sam došao u Njemačku, upisao sam se u školu kako bih naučio jezik. Svjestan sam bio toga da se u stranoj zemlji moram što prije integrirati, a znanje jezika osnovni je preduvjet bez čega je jako teško pronaći posao – kaže Željko. Družeći se s Hrvatima u Stuttgartu, došao je u kontakt s Ivanom Lucićem, vlasnikom tvrtke Lucić-Transporte, koji se bavi prijevozom betona i građevnog materijala, koji je puno pomogao i pomaže ljudima iz Hrvatske koji tek dođu u Njemačku i nudi im posao vozača. On ga je preporučio u tvrtku gdje trenutačno radi kao laborant u ispitivanju betona i građevnog materijala.

– Prvo sam radio na pola radnog vremena, od 7 do 12 sati, a od 14 do 18 sati sam pohađao školu. Nakon šest mjeseci i završene prve razine učenja njemačkog jezika dobio sam ugovor za stalno i na puno radno vrijeme. Bio sam iznenađen jer je takvo što u Hrvatskoj gotovo nemoguće – kaže Željko. Iako još uvijek ne radi kao inženjer, plaća mu je gotovo trostruko veća od hrvatskog prosjeka.

Dodaje da veliki problem došljacima u Njemačku predstavlja i smještaj, koji je teško pronaći i jako je skup, a najmodavci stanarinu traže za nekoliko mjeseci unaprijed.