Da bi Hvatska 2020. bila zemlja u kojoj mladi žele ostati, potreban je pomak u obrazovanju, investicijama i gospodarstvu uopće.

Zabrinjavajuće je da u vremenu najvećih promjena u tehnologiji i poslovanju naš obrazovni sustav nije napravio značajni korak kojim bi pratio tempo. Ne zagovaram obrazovni sustav koji proizvodi radnu snagu za trenutno tržište, već sustav kojem je cilj vlastito razvijanje iz godine u godinu, koji anticipira potrebe tržišta i društva, te u vidu imam dugotrajni napredak. Naravno taj razvoj treba biti kako na strateškoj, tako i na operativnoj razini. Veliki dio problema leži ne u krivom kadru, već u nepostojanju sustava vrijednosti koji nagrađuje najboljeg i potiče najlošijeg da prati tempo. Takav bi sustav analizom mogao izdvojiti najbolje studente, zaposlenike i institucije, a dodatni razvoj suradnje između poslodavaca i obrazovnih institucija mogao bi stvoriti odnos u kojem poslodavci lakše preuzimaju rizik ulaganja u mlade bez radnog iskustva.

Sustav u kojem se odličan student nakon pet godina fakulteta najviše može nadati plaći od 1600 kuna je pogrešan. Sustav u kojem studenti odgađaju diplomu jer  posao preko "student servisa" donosi veću i sigurniju zaradu je pogrešan. Danas većina visoko obrazovanih osoba u Hrvatskoj živi nižim standardom nego je to u drugim, razvijenijim zemljama. Jednostavna logika kaže da je mladoj osobi isplativije živjeti negdje drugdje, gdje će njezin rad biti više cijenjen, gdje će imati sustav koji potiče rad i ulaže u razvoj. Nadam se da će Hrvatska 2020. biti zemlja u kojoj ću se moći razvijati u stručnjaka svog područja bez da pritom žrtvujem moralnost, financijsku stabilnost ili obitelj.