Prvi natječaj za potpore iz Europskog fonda za ruralni razvoj, iz kojega Hrvatska do 2020. godišnje može povući 333 milijuna eura, bit će objavljen 30. siječnja, najavili su u četvrtak iz Ministarstva poljoprivrede na prvoj radionici namijenjenoj potencijalnim korisnicima i konzultantima.

Izdašna financijska omotnica, na hrvatskom tržištu kronično gladnom investicija, izazvala je golem interes, pa se u kinodvorani koja može primiti oko 500 gledatelja natiskalo najmanje dvaput više znatiželjnika koji su htjeli čuti uvjete.  Potpore, rečeno je na radionici, mogu tražiti voćari, povrtlari i cvjećari čiji godišnji prihod prelazi 6000 eura, u svim ostalim sektorima limit je 8000 eura. Za ulaganja u razvoj poljoprivrednih gospodarstava minimalna potpora je 5000 eura, maksimalna tri milijuna eura, dok pet milijuna eura mogu dobiti zadruge ili proizvođačke organizacije za zajednički projekt. Kod ulaganja pak u preradu, marketing i/ili razvoj proizvoda potpore su također u rasponu od 5000 do tri milijuna eura, no za investicije u sektoru mesa i mlijeka su pet milijuna eura.

Za obnovljive izvore energije potpora je milijun eura uz uvjet da se proizvedena energija mora koristiti isključivo na vlastitu gospodarstvu. U pravilu potpora pokriva 50 posto prihvatljivih troškova investicije, no uz neke bonuse (mladi, teži uvjeti, agrookolišne mjere) može dosegnuti i do 90 posto. Premda je prvi natječaj za tjedan dana, puno je dvojbi koje čekaju odgovor. Nacionalni program ruralnog razvoja nije usvojen i pouzdano se ne zna kad će biti s obzirom na 377 primjedaba Europske komisije dostavljenih potkraj 2014. Zbog toga ostaje nepoznato iz kojeg će izvora, ne prihvati li EK hrvatski program ove godine, gospodarstva dobiti potpore. Iz državnog proračuna RH ili će možda pasti na teret samih investitora?

Da situacija nije bezbrižna, svjedoči i podatak da su iz EK prije dan i pol javili kako ne prihvaćaju da potpora za integrirane projekte iznosi pet već samo tri milijuna eura. Integrirani je projekt, primjerice, podizanje nasada višnji i nabava opreme za preradu u sok, pekmez ili suhi plod. Osim dvojbi vezanih uz buduće (ne)očekivane postupke EK, radionica u Zagrebu razotkrila je nepripremljenost Uprave za ruralni razvoj za ovu vrlo zahtjevnu zadaću. Zakašnjela izrada programa i golem broj primjedaba EK sada su nadopunjeni promašajem broja radionica. Planirali su ih samo u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci, što je apsolutno nedovoljno. Prepuna dvorana u metropoli pokazala je da radionice svakako treba održati ako ne u svim županijskim središtima onda barem na 10-12 lokacija.