U praksi prisilnog plaćanja tražbina preko Fine pojavljuje se novi izvor nesigurnosti vjerovnika u vidu prikrivenih zadužnica nevidljivih vjerovnika, čije se osnove plaćanja nalaze u zastoju. Zastoj zadužnice uređuje se neposredno u odnosu između vjerovnika i Fine. Procedura je vrlo brza i nije potrebna posebna forma, a koristi se, čini se, sve više u borbi za naplatu u uvjetima goleme nelikvidnosti. Ako vjerovnik položi zadužnicu na veći iznos na račun svojeg dužnika i izjavi zastoj, račun se blokira na samo jedan dan te je i dalje aktivan. Dođe li do blokade računa od drugih vjerovnika, vjerovnik iz zastoja vraća se ponovno u igru, preskače sve ostale vjerovnike i dolazi na prvo mjesto.

Sve to se događa potpuno legalno zahvaljujući Fininu stavu. Ona smatra da zastoj zadužnice znači da se trenutno ne plijene sredstva i ne prenose vjerovniku, a da ne znači da vjerovnik gubi stečena prava. Njih je stekao dostavom osnove plaćanja u Finu prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, koji kaže da se mjesto u redoslijedu stječe prema datumu primitka osnove za plaćanje. Kako Fina tumači, odredbama o zastoju nije propisano da one utječu na mjesto u Očevidniku ili da se nakon zastoja smatra da je vrijeme primitka neko drugo. Tako Fina tvrdi da mjesto u Očevidniku i dalje ostaje ono prema vremenu primitka jer u zakonu ne piše koliko dugo može stajati u zastoju. S druge strane odvjetnici i revizori žestoko kritiziraju Finino stajalište te smatraju da je izvor pravne nesigurnosti vjerovnika. Tvrde da više nije moguće ni dati savjet je li vjerovnik sa zadužnicom postigao osiguranje ili nije, jer se to ne zna. U praktičnom postupanju sa zadužnicom nije moguće utvrditi postoje li zadužnice u Fini koje su u zastoju, a one imaju prioritet pred ostalima.

Posljedica toga je, kaže odvjetnik Mićo Ljubenko, da zadužnica kao najčešći oblik osiguranja plaćanja gubi svoju važnost te da se anulira važnost podatka o blokadi računa. “Nje prihvatljivo da vjerovnik koji je prvi blokirao račun naknadno postane drugi ili treći jer se poslije javljaju vjerovnici koji su čekali u zastoju. Drugi vjerovnici sa zadužnicama nikako ne mogu znati koliko iznosi ‘prikrivena latentna blokada’, a ovaj podatak nije vidljiv čak ni u obrascu BON-2 ako je zastoj bio proveden prije više od šest mjeseci”, kritizira Ljubenko te zaključuje da bi Finin stav bio opravdan da je javno dostupan podatak koliko je zadužnica ili u kojem iznosu u zastoju. Suprotno stajalištu Fine je i mišljenje koje se može čuti u trgovačkom sudstvu. Predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu Nekić-Plevko je na web-stranici tog suda u svom članku rekla da zastoj ovrhe za posljedicu ima i mjesto u redoslijedu naplate, tj. njegov gubitak. Zastoj zadužnice inače regulira Ovršni zakon, ali kako nije odredio na koje će se mjesto zadužnica vratiti nakon zastoja – na početak ili kraj redoslijeda naplate – to može postati zakonska rupa koju će mnogi skupo platiti.

Inicijativa

Hajmo to sad riješiti
“Pokrećem inicijativu da se posljedica zastoja zadužnice uredi sada u izmjenama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima jer postupanje Fine u zastoju zadužnice dok nema propisa uzrokuje nepotrebnu veliku nesigurnost”, rekao je odvjetnik Mićo Ljubenko objasnivši da je navedena praksa zamijećena u ovoj godini, no nije isključeno da je počela prije. Budući da je aktualna zakonska novela te da je u javnoj raspravi, bit će zanimljivo kako će reagirati mjerodavni na prijedlog. Trenutak je pogodan da se taj problem riješi, a mnogi smatraju da nije primjeren pristup da sada kad su u tijeku te zakonske izmjene to pitanje nije predloženo da se uredi tim propisom.