Podpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec najavljuje da će sam voditi preostale privatizacije. Pomoći će mu uži sastav odabranih ljudi što, pak, znači da je Vlada odlučila okončati proces privatizacije započet u teškoj industriji. Zbog poodmakle privatizacijske faze u kojoj su prije izbijanja afere Maesto odabrane najpovoljnije ponude za šibenski TLM, Željezaru Split i Valjaonicu cijevi Sisak, slijedi nastavak rada na ugovornom poslu s investitorima. U odnosu na sve ostalo – osim, čini se IPO T-HT-a – Polančecova isključiva najava, pak, upućuje na privatizacijski zastoj.

Politički rizici
To bi značilo da će se IPO T-HT-a moći realizirati u rujnu, kako se najavljivalo, a veliko je pitanje hoće li Vlada do tad donijeti odluku u pogledu ustroja nasljednika HFP-a, institucije novog sadržaja i imena. Do odgode ostalih privatizacijskih odluka moglo bi doći, prema informacijama Poslovnog dnevnika, zbog kompleksnog pitanja preustroja HFP-a u novu instituciju. To bi tijelo, uz preuzimanje poslova kojima se bavio Fond, trebalo integrirati i upravljanje državnom imovinom, a s tim je navodno povezana dvojba vladajuće stranke isplati li se taj proces, bolan za mnoge institucije koje upravljaju državnom imovinom, otvarati prije izbora. Nakon što je premijer Sanader u povodu akcije Maestro najavio ukidanje HFP-a te je i osnovana Radna grupa za izgradnju nove institucije, čini se, da ključ u ruci samog premijera postaje sve teži. Pitanje je vezano uz (ne)odlučnost Vlade koja treba inicirati prijenos upravljačkih prava s dvnaestak državnih institucija koje upravljaju nekretninama, pokretninama i pravima na temelju posebnih zakona kako bi se našle pod kapom jedne nove državne institucije. Ta je, pak, odluka navodno skopčano s konkretnim političkim rizicima koji se mogu negativno očitovati na HDZ-ovu poziciju u predizborno vrijeme u odnosu na brojne interesne grupe koje su vezane za postojeći sustav upravljanja državnom imovinom. Tako su, primjerice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Država angencija za sanaciju banaka, Hrvatske vode, Hrvatske šume samo neke od 12-ak državnih institucija koje trenutno upravljajuju nekretnina, pokretnininama i pravima, na njih su priključeni eksponenti različitih interesa, a da stvar bude još gora neki su se čak i upisali u zemljišne knjige kao vlasnici. Predsjednik umirovljeničke stranke Vladimir Jordan za Poslovni dnevnik kaže da im je neprihvatljivo prenošenje paketa dionica koji se tiču portfelja HZMO-a na buduću instituciju. “Koalicijska Vlada je 2002. prisilila HZMO-a da sklopi sporazum s HFP-om čime su na njega prenešena sva upravljačka prava. Već dvije godine pišemo Vladi da se taj sporazum raskine i da se to vrati na upravljanje HZMO-u, odnosno budućim fondovima koji bi participirali u isplati mirovina radi izjednačavanja starih i novih umirovljenika. Ako se Vlada odluči na drugačiji potez, odnosno prenese ih u nasljednika HFP-a, neće imati našu podršku i to ćemo predstaviti našoj biračkoj bazi na izborima”, kaže Jordan.

Interventna akcija
Fond koji je od najviših državnih dužnosnika označen leglom privatizacijske korupcije i kriminala čeka na supstituciju ne samo u pogledu novog imena nego i sadržaja. To znači da će nova institucija odvojeno obavljati vlasničku i upravljačku funkciju. Problem nije njezin budući privatizacijski posao nego kako pravno i politički riješiti prijenos prava upravljanja sa 12-ak državnih instutuicija na to novo tijelo. Otvoreno je pitanje može li se postojeći sustav upravljanja državnom imovinom, a koji je organiziran putem posebnih zakona, kvalitetno riješiti interventnom akcijom tako da Vlada donese Uredbu sa zakonskom snagom ili se mora ići u proceduru izmjena niza zakona što bi i u slučaju hitnog postupka bio dugotrajniji posao od raspoloživih 20-ak tjedana do izbora. U sklopu novog Vladinog projekta koji se tiče efikasnijeg upravljanja državnom imovinom nalazi se, pored nekretnina koje nisu bile procjenjene pa nisu privatizirane i stoga je HFP njima upravljao, daleko više različitih “stvari” koje imaju karakter vlasništva RH: od upravljanja što poljoprivrednim i vodoprivrednim zemjištem što šumama u vlasništvu RH, pa pravima – dionicima i udjelima do, primjerice, upravljanja infrastrukturom HŽ-a (željezničkih pruga) što, nakon prenošenja vlasništva na državu, obavlja posebna HŽ-ova tvrtka. Upravljanje je zakonski “smješteno” u nizu subjekata koji zapošljavaju ukupno gledajući, vjerojatno, tisuće djelatnika, a pretpostavka za ukidanje HFP-a i osnivanje novog tijela je odluka kojom se upravljačka prava prenose na novo tijelo. Stručnjaci to procjenjuju preteškim zadatkom za Vladu prije izbora, a može se čuti da je odluka, kojom Vlada reformira cijeli sustav upravljanja državnom imovinom, izrazito loše aspektirana jer predstavlja prevelik politički zalogaj za predizborno vrijeme te bi je mudrije bilo odgoditi. Poseban je, tvrde, pravni problem kako osigurati u kratkom roku legalan prijenos upravljanja državnom imovinom na novo tijelo, sljednika Fonda. O tom pitanju postoje veliki pravni prijepori, pa su navodno izdana tri potpuno različita pravna mišljenja što ne olakšava poziciju Vlade koja se mora odlučiti.