Građevinske aktivnosti jedno su od područja u kojima statistika već duže vrijeme zvuči prilično zastrašujuće.

Višegodišnji niz snažnog pada raznih pokazatelja u tom sektoru i ove se godine nastavlja, a posljednji podaci kažu da je u srpnju izdano čak trećinu odobrenja za građenje manje nego u istom mjesecu lani, dok je u sedam mjeseci pad tek nešto manji – 30 posto. U tom razdoblju izdana su, primjerice, odobrenja za gradnju 3356 zgrada i ostalih građevina, a lani ih je bilo 4770. Predviđena vrijednost radova kod zgrada je nešto manja od 4,6 milijardi kuna, dok je lani bila šest milijardi. Ovogodišnja odobrenja do kraja srpnja uključuju 4225 stanova, a u usporedivim lanjskim bilo ih je gotovo šest tisuća. Usporedbe radi, na vrhuncu nekretninskog balona 2008. godine – kad je udjel građevinskog sektora nabujao do čak 8,2 posto bruto dodane vrijednosti (BDV)- u sedam su mjeseci izdane dozvole za gradnju čak 11.500 stanova.

Statistički ured EU ovih je dana objavio prikaz odabranih statističkih podataka i trendova poslovnih aktivnosti najnovije članice Unije te ih usporedio sa zbirnim rezultatima svih članica u razdoblju prije i tijekom krize. U usporedbama s prosjekom EU-27 upravo kod građevinarstva izrazito odskačemo tempom i uspona i pada proizvodnje. Dok je u EU između 2000. i 2007. proizvodnja u građevinarstvu u prosjeku rasla 2,3 posto, u Hrvatskoj je rast bio 8,7 posto. Iako je pad u nas započeo nešto kasnije 2008. nego u Uniji, od predkriznog vrhunca do prvog kvartala 2013. europska je proizvodnja u građevinastvu pala za 30 postotnih bodova (zahvaljujući ispuhivanju u nekim velikim ekonomijama poput npr. Španjolske), dok se u Hrvatskoj prepolovila. Tako je između 2008. do 2012. godišnja stopa pada u EU-27 bila 4,8 posto, a u Hrvatskoj 10,3 posto. Lani je kod nas pad bio nešto dubljih 10,9 posto, a dvoznamenkastu negativnu stopu imali su i Italija (-14), Cipar (-21), Grčka (-26), Portugal i Slovenija (po -17) te Slovačka (-12 posto). Nakon dubokih minusa prijašnjih godina u Španjolskoj i Irskoj lani je pad usporen na pet posto.  

Tipično za tranzicijske zemlje i proces konvergencije, između 2000. i 2007. godine i prosječni je godišnji rast indeksa industrijske proizvodnje u Hrvatskoj bio brži nego u cijeloj EU; 4,5 prema 1,7 posto. Kako navode u Eurostatu, između travnja 2008. i travnja 2009. industrija je u EU-28 pala za više od 22 postotnih bodova, nakon čega su uslijedile dvije godine relativno dinamična oporavka, a potom od svibnja 2011. ponovni pad. U prvim mjesecima ove godine prosječni je indeks proizvodnje usporediv s razinom iz 2003. To vrijedi i za Hrvatsku, iako je za prvog vala krize kod nas pad industrijske proizvodnje bio nešto sporiji, a nakon što se u proljeće 2009. čak nakratko malo oporavio, do danas je uslijedio više-manje stalan pad pa je između 2009. i 2012. industrija imala prosječnu godišnju stopu pada veću od 2,6 posto.

Od početka prošlog desetljeća pojedini su se sektori prerađivačke industrije (najveći dio industrije) kretali veoma različito u EU-28 i u Hrvatskoj, no zajednički im je negativan predznak kod proizvodnje tekstila i odjeće, proizvoda od drveta, koksa i naftnih derivata, metala i proizvodnje namještaja, ističe se u Eurostatovoj analizi uz napomenu da trendove treba promatrati i u kontekstu različite strukture industrije. Konkretno, u hrvatskoom je gospodarstvu relativni udjel hrane, pića, duhanskih proizvoda, tekstila, odjeće i kožnih proizvoda duplo veći nego u EU-27, dok su istodobno udjeli proizvodnje metala i proizvoda od metala, zatim vozila i transportne opreme otprilike upola manji nego što je to u EU.