Na jednoj od sljedećih sjednica Vlade naći će se Pedagoški standard za osnovne i srednje škole, kojim bi se trebali uspostaviti osnovni standardi o uređenju učionica, broju đaka u odjeljenjima, školskoj opremi, potrebnom broju nastavnika, stručnih suradnika i slično. Konkretno, svaka škola u svim dijelovima Hrvatske trebala bi ispunjavati iste kriterije i gabarite. No, iako Hrvatska takav dokument donosi već deset godina, čak ni kada ga Vlada prihvati njegova potpuna primjena neće biti moguća do 2023. godine. To znači da obrazovanje neće biti dostupno svima pod jednaki uvjetima još 15 godina.

Nepodnošljivo
Prema podatcima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, danas u školama većih gradova u razredima sjedi prosječno 35 učenika, a u manjim mjestima 30, a plan je smanjiti razredna odjeljena na najviše 24 đaka. Prema mišljenju struke, u prenapučenim je razredima nepodnošljivo raditi i provoditi odredbe HNOS-a. Pegagoški će standard također definirati prostorno-arhitektonske preduvjete, a osnovna je pretpostavka da će se nastava u svim školama provoditi u jednoj smjeni, iznimno u dvije do stvaranja potrebnih uvjeta. To će biti dugotrajan proces, posebno imajući u vidu činjenicu da se u 10-tak posto hrvatskih škola danas nastava provodi u tri smjene. Predviđeni je minimun i za broj kvadrata učenionice, prema kojem razred od 24 đaka mora imati 60 četvornih metara, odnosno oko 2,5 kvadrata po djetetu, dok specijalizirani kabineti za fiziku, kemiju i biologiju moraju imati barem tri kvadrata, a oni za informatiku 3,5 kvadrata po učeniku. Svaka škola morala bi tako imati i sportsku dvoranu, te višenamjenski prostor za boravak učenika i povremene priredbe koji ne bi smio biti manji od 90 metara kvadratnih. Ni knjižnica ne bi smjela biti manja od 60 m2. Da škola bude lagodna za učitelje, standard propisuje da u školi s 16 do 20 razrednih odjela zbornica treba imati 30 mjesta za sjedenje, u pravilu oko spojenih stolova, te je površine od 60 do 80 četvornih metara. Za srednju školu optimalno je da ima 16 do 20 razrednih odjela, odnosno 400 do 500 učenika, a za ustroj treba najmanje 8 razrednih odjela sa 180 učenika. Broj razrednih odjela ne bi smio biti veći od 32, odnosno 800 učenika u školi. Standard propisuje kolika treba biti temperatura učenionice, ali i koliko učenika dolazi na jednog profesora, psihologa, stručnog suradnika pa čak i osoba zaduženih za kotlovnicu. Pretpostavlja i to da svaka škola mora imati video nadzor i funkcionalni alarmni sustav, LCD projektore, pametne ploče, stolove, stolice, kompjutere, raznovrsnu opremu za specijalizirane učionice, a sve to, prema svemu sudeći, platit će porezni obveznici.

Stalno na čekanju
“Pedagoški standard je već prošao saborski odbor, a koliko znam uskoro će biti na Vladi. Vijeće za izradu Nacrta prijedloga, u kojem sam sudjelovao, svoj je posao odradilo, ali ono što smo mi donijeli i prihvatili nije konačan nacrt. Tko ga i zašto mijenjao ne znam. Znam samo da se zbog zahtjevnosti svi preduvjeti standarda neće moći uvesti odmah, jer bi prema gruboj računici to stajalo 10 milijardi kuna”, kaže Zvonimir Laktašić, predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja. S obzirom da Pedagoški standard u biti propisuje određene gabarite koje svaka škola treba ispuniti, od zagrebačkih, do ličkih, istarskih, otočkih itd., postavlja se pitanje kojom će se dinamikom to ispunjavanje preduvjeta realizirati. Uostalom, standard se i zove nacionalnim zato što vrijedi za sve škole. A te podjednake uvjete će, kaže Gvozden Flego, bivši ministar znanosti i tehnologije, hrvatski đaci dočekati tek 2023. godine. “Pedagoški standard se donosi još od vremena Ljilje Vokić, ali svaki ministar, kad shvati koliko će to stajati, odlučio staviti ga na čekanje. Primorac se slavodobitno uhvatio tog posla, ali uz otklon od 15 godina, jer će se novi standard u potpunosti početi primjenjivati tek tada”, tvrdi Flego. U resornom ministarstvu u tome ne vide ništa sporno. Kako kaže Božo Pavičin, glasnogovornik MZOŠ-a, određeni dijelovi standarda bit će u funkciji odmah, dok će se na primjenjivanje drugih čekati. To konkretno znači da se unatoč Ustavu koji priznaje jednaka prava na obrazovanje, učenici škola u različitim dijelovima Hrvatske još 15 godina neće obrazovati pod jednakim uvjetima.