U posljednjoj godini u kojoj se za hrvatski šećer izvoz na njegovo dominantno tržište EU odvija po slobodnom režimu, bez količinskih i carinskih ograničenja, hrvatske šećerane najavljuju rekordnu proizvodnju šećera od repe, čak 220.000 tona. Osječka će šećerana Kandit Premijer proizvesti 80.000 tona, a Viro iz Virovitice i županjska Sladorana po 70.000 tona. Ne bude li novih značajnijih investicija u toj proizvodnji, tvrde upućeni, to su gotovo i plafoni koje domaća šećerna industrija može postići u proizvodnji šećera od repe.

Zajednički izvoz
No osim po rekordnoj proizvodnji šećerane će ovu godinu zapamtiti i po prvom zajedničkom nastupu u izvozu šećera. Točnije, osječka i virovitička šećerana postigle su dogovor s njemačkom tvrtkom Pfeifer & Langen, zahvaljujući kojem će te dvije šećerane do konca godine izvesti ukupno 120.000 tona šećera. Iz “kombinacije” se, međutim, u posljednji trenutak povukla županjska šećerana, koja će ovogodišnju proizvodnju samostalno plasirati. Da se Sladorana nije u posljednji trenutak predomislila, doista bi se moglo govoriti o potpunom preokretu na šećernoj sceni koju su dosad obilježavali vrlo loši odnosi među trima šećeranama. Upućeni tvrde da su se nerijetko čak natjecale na inozemnom tržištu i na vlastitu štetu, rušeći cijenu jedna drugoj. Unatoč odustajanju Sladorane od zajedničkog nastupa, dvije šećerane vrlo su zadovoljne postignutim dogovorom s Pfeifer & Langenom, inače Virovim poslovnim partnerom. Naime, Pfeifer & Langen osigurao im je skladištenje šećera, pa će za ovogodišnji šećer osječka i virovitička šećerana postići dobru cijenu, između 605 i 610 eura po toni, odnosno za 40 eura više nego lani.

Plasman u EU
Pregovori o zajedničkom nastupu, kako je potvrdio prokurist Vira Željko Zadro, trajali su oko dva mjeseca, a osim s Nijemcima pregovaralo se još i s partnerima iz Italije i Velike Britanije, ali su Nijemci u svim bitnim segmentima ponudili najbolje uvjete. Postizanjem dugo priželjkivane suradnje među šećeranama, ohrabrujući su znak pred skori početak primjene novog režima koji će nakon 1. siječnja vrijediti za plasman hrvatskog šećera u EU. Sama visina godišnje kvote od 180.000 tona koju je Unija “zarezala” za hrvatski šećer, kako priznaju i sami proizvođači, manje je problematična od konkurentnosti naše proizvodnje, a čiji će problemi, ne bude li se radilo na njihovu uklanjanju, tek dolaziti do izražaja kako će odmicati reforma tržišta šećera u EU, na kojemu će iz godine u godinu osjetno padati cijene. Čini se, međutim, da je uvođenje kvota prilično osvijestilo šećerane i natjeralo ih da radi svoje efikasnosti konačno počnu zbijati redove.

Veće kvote za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Albaniju
Umjesto prvotnih 180.000 tona Srbiji je nedavno dodijeljena kvota od 225.000 tona, veća za 45.000 tona. Objavljeno je to u službenom listu Europske unije u srpnju, kao i korigirane kvote za bescarinski plasman šećera u EU iz ostalih “balkanskih” zemalja. Tako je osim Srbiji kvota povećana i Bosni i Hercegovini, s 12.000 na 15.000 tona, Albaniji s 1000 na 1250 tona, a Makedoncima je sa 7000 tona kvota spuštena na 5250 tona. Iako je povećanje kvota u prvom redu za Srbiju u hrvatskoj šećernoj industriji dočekano kao posljedica lobiranja vlasnika srbijanskih šećerana, koje su najvećim dijelom preuzele šećerane s područja EU, hrvatski izvori bliski Ministarstvu poljoprivrede pojašnjavaju kako nije riječ o povećanju kvota za koje bi bili zaslužni pregovarački timovi. Riječ je, tvrde, o jednostranoj odluci EU-a kojom se želi uskladiti proizvodna godina s početkom primjene kvote za pojedinu zemlju. Nakon 2007. godine, uvjeravaju naši izvori, vrijedit će “stare”, niže kvote za šećer s Balkana.