Golemu zaradu donose im nafta i plin, pojedinci plivaju u petrodolarima, no za očuvanje života i dizanje standarda siromašnih stanovnika u ruralnim krajevima trebaju i razvijenu poljoprivredu – i hrvatsku pamet, pojednostavljeni je zaključak ovotjednog boravka visokih azerbajdžanskih dužnosnika u modernom nasadu jabuka u Mlaki Frane Ivkovića.

Nakon što su se već u PP Orahovici uvjerili u kvalitetu nasada lijeske koju je na 260 hektara prije 30 godina isprojektirao Ivković, hrvatski će voćar azerbejdžansku vladu savjetovati u podizanju 10 tisuća hektara lijeske, jabuka, krušaka, trešanja i jagodičastog voća. To bi zapravo bio njegov drugi projekt u toj bivšoj sovjetskoj republici pošto je već pred potpisivanjem ugovora s privatnom azerbajdžanskom tvrtkom Agroinvest oko konzaltinga, nadzora i sadnje novih nasada lijeske.

Na 350 sadašnjih hektara prinosi lješnjaka te kompanije iz Bakua svega su 350 do 400 kilograma po hektaru, zbog zastarjele tehnologije, dok u Orahovici, objašnjava Ivković, po hektaru beru i 10 puta više, 3,5, čak i 4 tisuće tona. Za Agroinvest bi tako prvo "oživio" i sanirao postojeće nasade, a potom bi se u roku 10 godina postupno dizala proizvodnja na 10.000 ha. Sve to, naravno, obuhvaća i edukaciju, kakvu podrazumijeva i projekt azerbajdžanske vlade, u kojemu su Ivković i njegov tim od 10-ak stalno angažiranih hrvatskih stručnjaka, samo kap u moru. Azerbajdžanska vlada će, naime, podizati čak 100.000 hektara voćnjaka malim poljoprivrednicima, od čega 50.000 ha lijeske, u čemu očekuju i pomoć stručnjaka iz drugih zemalja, a Ivković bi se angažirao na 10-ak tisuća hektara.

"Tržište im nije problem, a uvjeti na ogromnim prostranstvima između Gruzije i Rusije od velikog potencijala za poljoprivrednu proizvodnju sa suvremenim tehnologijama. Morat će i navodnjavati, no sve to uposlit će tamošnje stanovništvo i dići cijenu rada. Trenutačna dnevnica tamo je u poljoprivredi oko 2 eura", kaže Ivković koji se Azerbajdžancima obvezao kako će već u veljači dopremiti reprodukcijski sadni materijal kako bi sami u rasadnicima proizvodili sadnice, umjesto da ih uvoze.

Po hektaru voćnjaka troškovi su s navodnjavanjem minimalno 40.000 eura, što znači da je samo projekt tamošnje vlade težak oko 4 milijarde eura. Hrvatska država pak, i dalje bira ovisnost o uvozu voća, svega osim mandarina, dodaje Ivković, iako bi mi s četiri puta manjim ulaganjima u nove nasade jabuka, krušaka, šljiva… konačno postigli samodostatnost. "A ostalo bi nam i za izvoz voća i voćnih prerađevina u iznosu od najmanje 400 milijuna eura godišnje", uvjeren je Ivković.