Godinama je trajao verbalni rat po dvoranama i hodnicima parlamentarnoga zdanja Europske unije o (ne)dopustivosti uzgoja novih genetski modificiranih (GM) organizama na zajedničkom prostoru svih država članica.

Kompromis je postignut tek početkom ovoga prosinca, i to nakon uzavrele finalne rasprave koja je, prema zapisima izvjestitelja, trajala čak 24 sata. Glavni je zaključak, ustvrdili su tom prigodom europarlamentarci, obojen demokratskim tonovima: ostavljena je potpuna sloboda svakoj pojedinoj članici neka samostalno odluči hoće li na svom području dopustiti uzgoj nekog od sedam novih GM organizama. Naime, neke članice EU već desetak godina uzgajaju GMO kukuruz, tipa MON 810, a najveći proizvođač je Španjolska.

Ta odluka bila je jedan od prioriteta nove garniture EU administracije u Bruxellesu, no ona još nije konačna jer je trebaju potvrditi Europska komisija i Vijeće ministara. Zbog toga se, za pretpostaviti je, sjetva novih GMO kultura nikako ne može očekivati idućeg proljeća, a možda ni u iduće dvije godine. Međutim, povjerenik za zdravstvo i sigurnost hrane Vytenis Andriukaitis nakon što je odslušao 24-satnu raspravu o znimno osjetljivoj problematici iskazao je zadovoljstvo činjenicom što se državama članicama ostavlja sloboda dopuštanja, ograničavanja ili zabrane uzgoja GM organizama, i to bez utjecaja na procjenu mogućih rizika vezanih uz izbor i odluke ostalih članica Unije.

Problem deklariranja 
Iako tekst kompromisnog ugovora sadržava i smjernice kojima se državama članicama preporučuje neka, odluče li dopustiti uzgoj GM organizama, odmah pažljivo pristupe i stalnom razvoju mjera suživota u pograničnim područjima kako bi se izbjegla unakrsna oprašivanja parcela u susjedstvu, zračnim strujanjima i letu insekata, na žalost, još nitko nije doskočio niti spriječio raznošenje sjemenja i cvjetne peludi u okolnom prostoru. Vjetar, pčele i ostali kukci ne poznaju granice. Što će se u takvim situacijama, a one su doista vrlo izvjesne, događati među susjednim državama, ostaje za vidjeti u godinama ispred nas.Kroz medijski prostor ovakvo rješenje već je označeno kao "Pirova pobjeda" koja širom otvara vrata još agresivnijem nastupu moćnih multinacionalki koje se bave proizvodnjom GMO sjemena.

Posebice stoga što se i dalje ne nazire kraj ni pregovorima za Transatlantsko trgovačko i investicijsko partnerstvo, koji će odrediti dugoročne okvire budućega međusovnog trgovanja između Sjedinjenih Američkih Država i Europske komisije kao zajedničke institucije koja zastupa svojih 28 članica. Sve hrvatske županije već prije nekoliko godina proglasile su se slobodnim područjima od GM organizama. Može li Vlada nekim svojim aktom možda poništiti te odluke županijskih tijela i otvoriti prostor za jeftinije GMO sjeme, pitali smo u resornom Ministarstvu zdravlja. S te adrese su pak uzvratili kratko: u nekoliko sati ne mogu nam dati mjerodavan odgovor, mogu ga dostaviti tek dan nakon što su zaprimili upit.Premda se službeno na ovdašnjim oranicama ne sije GMO sjeme, nedavno je iz krugova agronomske struke iznesen podatak da se GMO soja ipak može pronaći, i to na oranicama od Županje do Požege.

Direktor Croatiakontrole Ivo Delonga kaže da su tijekom 2013. od 6000 ispitivanja uzoraka soje u 12 posto našli GMO, od čega je 7% bilo iznad dopuštenih 0,9 posto. Ove godine odradili su 4500 kontrola, od kojih je 6,5 posto bilo pozitivno na GMO. Prema aktualnom zakonu, za ilegalnu sjetvu i žetvu GMO-a predviđene su novčane kazne od 500 tisuća do milijun kuna (Zakon o GMO-u čl. 67). Hrvatski je problem, upozorava struka, duga granica sa BiH i Srbijom, gdje se navodno koristi GMO sjeme i pšenice i kukuruza. Bivši ministar poljoprivrede i dugogodišnji zaposlenik osječkog Poljoprivrednog instituta Ivan Đurkić (odnedavno u mirovini) smatra da je odluka Bruxellesa o potpuno demokratskom izboru svake članice kako će se odrediti prema GM organizmima dobra jer liberalizira tržište i ostavlja mogućnost da svatko odluči što misli da mu je najbolje činiti. "Europska administracija zapravo je taj vrući krumpir iz svojih ruku prebacila članicama i time im dala u zadaću neka se samostalno, svaka od njih kako zna i umije, snalazi i nosi sa svojom lokalnom javnosti," kaže Đurkić.  

Međutim, odmah upozorava kako GMO nije problem vezan isključivo uz ratarstvo jer, daleko je suptilnije prisutan u mnogim drugim sektorima, pa tako i u odjeći, ali i u lijekovima. Usto, nastavlja, i u Hrvatskoj ali i drugdje, prisutne su velike dvojbe o transparetnom deklariranju. "Pitanje je nadziru li se uopće i valjano deklariraju mnogi proizvodi", upozorava i posebno ističe problematiku pamuka u odjeći.Đurkić se nada kako će sve hrvatske Vlade slušati glas svoje javnosti, koja je mahom protivnik GMO-a, i neće doći u iskušenje te odobriti slobodan uzgoj bilo koje sorte. Njegov osobni stav je, iznosi, da Hrvatska definitivno ne treba ništa od GMO tehnologije. Imamo, objašnjava, jako dobru strukturu proizvodnje u ratarstvu, očitovanu kroz tropolje i četvoropolje. Osim toga, ističe, nemamo enormno velikih površina na kojima se konstantno izmjenjuju jedna ili dvije kulture. Amerikanci su, ilustrira, pretjerali u svojoj racionalizaciji proizvodnje kroz model da se čak sve poljoprivredne površine u nekoj državi nalaze pod samo jednom, najviše dvije kulture.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Inicijativa M. Petir
Europarlamentarka Marijana Petir još prije petnaestak godina pokrenula je kampanju pod nazivom "Hrvatska – GMO free zemlja". Već je tada, kaže, imala vrlo jasan cilj: očuvati bioraznolikost, zaštititi tradicionalnu domaću proizvodnju hrane, osigurati pravo na izbor hrvatskih građana koji većinom ne žele konzumirati hranu koja sadrži GMO te istaknuti tu prednost Hrvatske u odnosu na ostale države i kroz turističku ponudu.  Petir je nastavila intenzivno gurati svoj projekt i u Parlamentu EU, a ljetos je pokrenula još jednu inicijativu, pozvala je zemlje iz susjedstva: Sloveniju, Italiju, Austriju i Mađarsku neka na području svojih država proglase zabranu sjetve GMO i podupru inicijativu za uspostavom Alpe-Adria regije slobodne od GMO.

Osvrćući se na razmišljanja i nastupe svojih kolega u EU Parlamentu iz ostalih država članica kad se raspravlja o GMO problematici i uvođenju novih sorti Petir iznosi da većina njih inzistira na odluci o zabrani uporabe novih GM organizama. Manjina, a riječ je o samo pet članica, Španjolska, Velika Britanija, Estonija, Finska i Švedska, podržava autorizaciju uvođenja novih GMO-a, na europske oranice na kojima je zasad dopušten uzgoj samo jedne vrste kukuruza. Ostalih 19 članica protivne su, kaže Petir, jačanju GMO koncepta na području Europske unije. "Više od 10 godina traju pregovori i o GMO legislativi i još se ne nazire rješenje", kaže Petir.

Protiv 58% građana EU  
Eurobarometar o tehnologiji hrane, a posljednja istraživanja datiraju iz prosinca 2010. pokazuje da se samo 21 posto Europljana slaže s izjavom da je GMO hrana sigurna za buduće generacije, navodi dalje Petir te ističe kako je čak 58% stanovništva EU protiv GMO hrane. Otkriva kako još prikuplja potpise za regiju Alpe-Adria slobodnu od GMO-a. "Zadovoljna sam odzivom jer su mi tu inicijativu potpisali zastupnici iz svih zemalja koje pripadaju toj regiji i iz svih političkih skupina," ističe Petir. Planira prikupljati potpise do međunarodne konferencije Mreže regija slobodnih od GMO-a u svibnju 2015. Primarni cilj je koristiti te potpise kao izraz volje i opredjeljenja stanovnika Hrvatske, Slovenije, Austrije, Italije i Mađarske u raspravama u EU Parlamentu kako bi se poboljšala direktiva o GMO-u i državama članicama omogućilo slobodno donošenje odluke da ne žele GMO.  

Najveći proizvođač SAD

Površina s genetski modificiranim biljkama svake godine 10-15 posto više 

Površine na kojima su genetski modificirane biljke godišnje se povećavaju za čak 10-15 posto. Najveći proizvođač GMO hrane u svijetu su Sjedinjene Američke Države, a u 29 država GMO nasadi zauzimaju 148 milijuna hektara, koje obrađuje 15 milijuna poljoprivrednih gospodarstava. Drugi je Brazil s površinom od 25 milijuna hektara, na kojima su soja, kukuruz i pamuk. Po površini slijede Argentina, Indija, Kanada, Kina, Paragvaj, Pakistan, Južnoafrička Republika i Urugvaj.