Hrvatska (još) nije turistička velesila, iako su pomaci u pravom smjeru vidljivi, pogotovo u postpandemijskom razdoblju. Sastavni dio turističke ponude trebala bi biti i hrvatska gastro ponuda.

Poznato vam je već. Svaki stranac, čak i onaj istančana ukusa, kojeg dovedete u Hrvatsku, bit će oduševljen hrvatskom hranom. I vinom.

Turističke vlasti već neko vrijeme ne kriju ozbiljne ambicije u gastroturizmu. Pojedina domaća vina i maslinova ulja, unatoč ograničenim količinama, u posljednjem su se desetljeću već nametnula kao svjetska klasa. Istodobno, restoranska se scena u zemlji ubrzano mijenja i kvaliteta ponude do korone je rasla iz godine u godinu.

Primjetne su, međutim, velike regionalne razlike. Istra je daleko iznad ostatka Hrvatske prema ponudi, a posebno njezinoj kvaliteti. Gastronomija u većem dijelu Dalmacije tek treba postati motiv dolazaka kao što je slučaj, recimo, u Istri, na Kvarneru, pa čak i u susjednoj Šibenskoj županiji, koja se može pohvaliti i s Michelinovim restoranom.

Možda bi se najslikovitije moglo reći da bismo se prema Hrvatskoj trebali odnositi kao prema vrhunskom boutique hotelu. Hrvatska gastro ponuda je iznimno bogata, ali limitiranih količina. Budemo li se ponašali kao da smo veliki hotel s tisuću, a ne deset soba, nećemo imati dovoljno ni namirnica ni ljudi da bismo mogli nuditi kvalitetu.

Donositelji odluka morali bi za početak definirati kamo idemo i što želimo. Istra je to odavno učinila, vrijeme je da to shvati i prihvati ostatak ove prekrasne zemlje.