Najveći pojedinačni svjetski proizvođač palmina ulja, indijska Aditya Birla Group, kani pod svoju kontrolu dovesti velike pogone za proizvodnju maslinova ulja te ulja iz suncokretova i sojina zrna. Kompaniji je cilj pod jednim krovom objediniti proizvodnju ulja iz svih izvora kako bi lakše mogla reagirati na disproporcije u svjetskoj ponudi i potražnji za pojedinim vrstama sirovine i kako bi se na taj način mogla nositi s krizama koje pogađaju tržište.

Utjecaj Kine i Indije
Indijski veliki proizvođač zaključuje da snagu i konkurentnost u proizvodnji hrane ima samo onaj tko upravlja proizvodnjom primarnih sirovina i na taj način utječe na njihove cijene u cijelom lancu vrijednosti. U skladu s tim već više o pola godine iz koncerna Agrokor stižu upozorenja da na cijene hrane, osim porasta cijene glavnog energenta – nafte, visok utjecaj ima i debalans u svjetskoj proizvodnji i potrošnji nekih poljoprivrednih kultura što će se prije ili poslije reflektirati kroz cijenu pojedinih prehrambenih artikala u maloprodaji. Ključan utjecaj na debalans ponude i potražnje imali su izniman porast potrošnje u dvjema snažno rastućim ekonomijama, Kini i Indiji, te percepcija žitarica kao jednog od najvažnijih zamjenskih goriva za naftu: kukuruza kao sirovine za proizvodnju bioetanola, a uljarica za biodizel. Uslijed toga, primjerice, američki farmeri započeli su s masovnom proizvodnjom kukuruza kao pogonskog goriva umjesto kao sirovine za stočnu hranu. Slično je i sa sirovinama za proizvodnju ulja. Uostalom, i u Hrvatskoj proizvođač od države dobije 300 kuna po hektaru više poticaja ako uljanu repicu isporuči za proizvodnju biodizela, a ne za jestivo ulje. Zbog toga se i dogodilo da se oko 40 posto sirovine za jestivo ulje u Hrvatskoj uvozi, a da Agrokor, primjerice, za sljedeću sjetvu najavljuje da će sijanje površina pod suncokretom u visini 60.000 tona pokušati ugovoriti u Mađarskoj. Zbog sve većeg korištenja poljoprivrednih kultura kao sirovine za gorivo dogodilo se da, primjerice, ulje koje je u lipnju na burzama stajalo 610 dolara sada stoji 1870 dolara. Slično je i sa pšenicom koja je na ljeto 2006. stajala 118 eura po toni, a danas stoji i više od 250 eura (ovisno o tržištu). Na temelju podatka objavljenog u petak da litra sirovog nerafiniranog ulja dopremljena u zadarsku luku stoji deset kuna – maloprodajnu kalkulaciju ulja u kojoj se na cijenu sirovine nadograđuju još trošak prerade i rafiniranja te ugrađuje PDV i maloprodajna marža – diže se i iznad 18 kuna. Unatoč tome sve više jačaju političko-sindikalne prozivke Agrokora, primjerice da kao monopolist potiče inflaciju jer pod vertikalnom kontrolom drži cijeli proces od proizvodnje do prodaje pojedinih prehrambenih artikala. Agrokor na to odgovara isključivo statistikom. Na jednoj strani pokazuje postotak porasta burzovnih cijena nekih sirovina za prehrambenu industriju, a na drugoj iznosi podatak da su cijene reprezentativnog uzorka roba koje predstavljaju 40 posto ukupnog prometa u Konzumu u prosincu 2007. u odnosu na prosinac 2006. poskupjele za samo 3,4 posto.

Interventni uvoz
S obzirom na skok cijena pojedinih artikala poput mlijeka, ulja ili kruha, ta se Konzumova statistika doista čini kao “mazanje” očiju, no u slučaju ulja ključni maloprodajni argument je da obitelj mjesečno u prosjeku kupuje litru ulja, a da su mlijeko i kruh poskupjeli tek u prosincu prošle godine. S obzirom na vanjske utjecaje na poslovanje (cijene energije, komunalija, ulaznih sirovina), pokazatelji profitabilnosti u poslovanju u Hrvatskoj ni u ovoj godini neće biti bitno drukčiji. U želji da utječe na stabilizaciju cijena ulja na tržištu srbijanska je vlada pokušala s interventnim uvozom tog artikla, ali neuspješno. Ipak, potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljiće pozdravlja pozive da hrvatska Vlada pokuša s interventnim uvozom. Istodobno, međutim, poručuje kako je upravo sada vrijeme za uspostavljanje efikasne poljoprivredne politike koja bi na valu visokih cijena sirovina trebala poticati povećanje zasijanih površina čak i ondje gdje je to do sada bilo neisplativo. Prema mišljenju Ljerke Puljić valja iskoristiti činjenicu da hrana postaje najvrjednija roba i da se njezine cijene vrlo vjerojatno nikad više neće vratiti na prijašnje (niske) razine te na taj način valja potaknuti ukupnu preraspodjelu u društvu u korist poljoprivrednih proizvođača.

Puljić: Dobit ispod prosjeka branše

“Da smo ekstraprofiteri, to bi se vidjelo u operativnim dobitima kompanija. One bi i u proizvodnji i u maloprodaji bile daleko iznad prosjeka branše. Međutim, to nije slučaj. Prosječna visina udjela dobiti u prihodima prvih 15 kompanija u prehrani u 2006. u Hrvatskoj kretala se oko 4,5 posto, dok je u maloprodaji bila oko 1,6 posto. Za usporedbu, ebit marža najvećeg svjetskog trgovačkog lanca Walmart bila je 5,9 posto”, kaže Ljerka Puljić, potpredsjednica Agrokora.