Kao što smo to već više puta pisali u Poslovnom dnevniku, turistička sezona u Hrvatskoj bila je u granicama očekivanog uspjeha. To potvrđuju i devetomjesečni rezultati hotelskih kompanija čije dionice kotiraju na Zagrebačkoj burzi. Unatoč stagnaciji popunjenosti i rastu troškova, osobito rashoda za zaposlene, hotelijeri su ostvarili rast operativnih i financijskih pokazatelja u odnosu na prošlu godinu. Pritom su neki uspjeli podići i operativne marže nakon dugotrajnog negativnog trenda. Najvažniji generator rasta prihoda bio je rast cijena smještaja, a broj noćenja nije se znatnije mijenjao.
Rezultati su na tragu analiza koje je Hrvatska udruga turizma nedavno i objavila. Cijene hotelskog smještaja u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci rasle su 4,6 posto u odnosu na isto vrijeme prošle godine, čime prate kretanje cijena kod mediteranske konkurencije iz EU-a, ali su ključni troškovi, poput rada i hrane, domaćim hotelijerima rasli brže i više.
Rast prihoda usporio
Sanja Čižmar, partnerica u 505 Consultingu, ističe u izjavi za Poslovni vikend da se rezultati hotelskih tvrtki svakako mogu nazvati dobrima. “Usprkos sve jačoj konkurenciji i sve zahtjevnijim uvjetima poslovanja, turističke kompanije čije su dionice uvrštene na Zagrebačku burzu ostvarile su poslovni uspjeh u prva tri tromjesečja ove godine. Doduše, stopa rasta poslovnog prihoda od 7,8 posto u prvih devet mjeseci 2025. godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine nešto je niža (bila je 8,4%). To je rezultat umjerenog rasta cijena i stabilizacije, odnosno minimalnog rasta zauzetosti smještajnih kapaciteta tijekom ove godine”, kaže Čižmar.
Sa Sanjom Čižmar slaže se i Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma. “Rezultati su dobri, postoje troškovni pritisci za koji se vidi da će se povećavati, u prvome redu na strani plaća. Oni koji su ulagali u kvalitetu pažljivo dižu cijene u objektima u koje je investirano. To daje rezultate, koji su zadovoljavajući. Nisu spektakularni, ali su zadovoljavajući”, poručuje Ostojić u izjavi za Poslovni vikend.
Razina operativne profitabilnosti je očuvana, usprkos visokoj stopi rasta troškova poslovanja, naročito troška rada, ističe Čižmar.
“Trošak rada raste znatno brže od rasta prihoda. Za prvih devet mjeseci 2025. godine trošak rada je u odnosu na isto razdoblje prošle godine povećan za 11 posto, što je 41 postotni bod više od rasta prihoda. S druge strane, operativna profitabilnost izražena udjelom EBITDA -e u poslovnom prihodu za prvih je devet mjeseci 2025. na istoj razini kao i prošle godine (40%). Možda se nekome to može činiti proturječno, ali je zapravo vrlo logično. U turističkim kompanijama čije su dionice uvrštene na Zagrebačku burzu koncentrirana je upravljačka ekspertiza. Za postizanje dobrih poslovnih rezultata ključno je znati uspostaviti ravnotežu u upravljanju marketingom i prodajom te kvalitetom usluga, kao i efikasno kontrolirati troškove. Valja razumjeti da turističke kompanije koje su izlistane na Zagrebačkoj burzi imaju standarde kvalitete, sofisticirane prodajno-marketinške sustave i organizaciju poslovnih procesa koja omogućuje efikasnu kontrolu troškova. Svakako, ne valja zaboraviti ni njihovo iskustvo poslovanja u zahtjevnim uvjetima okruženja, koje zapravo traje još od 2020. godine, od pojave pandemije. Sve to zajedno recept je za poslovni uspjeh”, jasna je Čižmar.
Investicije su ključ
Za budućnost hotelskog sektora u Hrvatskoj ključne ostaju investicije. U sagledavanju investicijskog krajolika u turizmu u idućim godinama valja razumjeti, ističe Čižmar, da ulaganje u hotelijerstvo ne može osigurati brzi povrat na ulaganje.
“Tipični rok povrata ulaganja je od 13 do 18 godina. No, s druge strane, ako je razvojni projekt dobro planiran, u skladu sa zahtjevima tržišta, investiranje u hotele može osigurati dugoročno stabilne povrate. Zbog toga je za očekivati da će u nadolazećim godinama i dalje većina ulaganja biti usmjerena u podizanje kvalitete i repozicioniranje postojećih hotela, tzv. brownfield investicije. Investiranje u novu gradnju hotela, tzv. greenfield investicije, bit će ograničenog dosega, zbog relativno manje isplativosti ulaganja u usporedbi s drugim djelatnostima. Isto tako, s obzirom na to da je hotelski sektor u Hrvatskoj u velikoj mjeri konsolidiran te kako desetak najvećih kompanija generira više od pola prihoda hotelskog sektora, za očekivati je da najveći investicijski volumen bude upravo iz njihovih redova jer se radi o financijski stabilnim i snažnim kompanijama”, poručuje Čižmar.
Ostojić govori da samo kontinuirana ulaganja mogu osigurati konkurentnost domaćeg hotelskog sektora. “Investicije su jedini način opstanka, a to se može kontinuiranim ulaganjem u kvalitetu. Najmanje kvalitetni hoteli najteže se pune, pokazala nam je to i ova sezona. Stagnacija znači značajne probleme u poslovanju, a to je na dulji rok neodrživo”, jasan je Ostojić.
Rezultati najvećih hotelijera
Valamar Riviera potvrdila je status najkvalitetnije domaće hotelske tvrtke. Uz rast poslovnih prihoda za 10,5 posto, na 430,9 milijuna eura, porečka grupa u prvih je devet mjeseci ostvarila 92,6 milijuna eura čiste dobiti, što je za 27,9 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Unatoč rastu troškova za 10,3 posto, najviše zbog dizanja troška plaća, operativna dobit (prilagođena EBITDA) porasla je za 11,8 posto, na 165,2 milijuna eura, uz rast EBITDA marže za 0,5 postotnih bodova.
Skok prihoda rezultat je rasta broja noćenja za 3,7 posto i povećanja prosječne cijene sobe za 10,4 posto (na 153 eura). Sve destinacije u kojima posluje Valamar Grupa ostvarile su pozitivne rezultate, pri čemu su Rab, Makarska, Krk i Istra predvodnici po rastu prihoda, a destinacija Dubrovnik nakon iznimnog rasta prihoda u prošloj godini ostvarila je stabilno poslovanje u ovoj sezoni. Destinacija Rab (Hotel Imperial Rab) imala je najveći pojedinačni rast od visokih 33 posto u prihodima pansiona, ponajprije zahvaljujući otvaranju novog resorta Arba. Njemačka i Austrija ostale su najvažnija emitivna tržišta Valamar Grupe, s udjelom od gotovo 47 posto u ukupnim noćenjima.
Rovinjska Maistra, koja posluje u sastavu Adris Grupe, bilježi niže stope rasta od Valamara. Od prodaje je ostvarila 245,5 milijuna eura ili 4,5 posto više nego lani. Broj ostvarenih noćenja zadržao se na razini prošle godine pa je na rast prihoda primarno utjecalo povećanje prosječne cijene smještaja od šest posto. Operativna dobit iznosila je 103 milijuna eura, što je četiri posto više nego lani, a čista dobit porasla je za 2,8 posto, na 72,5 milijuna eura. Stope rasta dobiti Maistre niže su nego proteklih nekoliko godina, što je primarno posljedica snažnog povećanja troškova osoblja.
Blage stope rasta operativnih i financijskih pokazatelja bilježi i Plava laguna. Porečka je grupacija u prvih devet mjeseci ostvarila 5,26 milijuna noćenja, što je na razini prošlogodišnjeg ostvarenja. Rast poslovnih prihoda od 5,2 posto (na 237,8 milijuna eura) temeljio se na povećanju prosječnih cijena smještaja, a rashodi su umjereno rasli. Prilagođena operativna dobit dosegnula je 109,3 milijuna eura i viša je 4,4 posto u odnosu na prošlu godinu. U izvješću se ističe da se EBITDA marža zadržala na visokoj razini od 46 posto, što potvrđuje stabilnu efikasnost poslovanja unatoč inflatornim pritiscima i rastu troškova rada.
Ostvarena neto dobit u visini od 82,1 milijun eura bila je blago ispod razine prethodne godine (-0,2 posto) zbog porasta financijskih rashoda. Pulska hotelska grupacija ostvarila je najniži rast prihoda od prodaje među četiri velika hotelijera, ali istodobno bilježi najveći rast čiste dobiti. Arena Hospitality Grupa u prvih je devet mjeseci ostvarila konsolidirani prihod od prodaje u visini od 127,6 milijuna eura, što je za 2,6 posto više nego lani. EBITDA joj je dosegnula 41 milijun eura, što u usporedbi s istom razdobljem prošle godine rast od 4,1 posto. Čista dobit skočila joj je na 20,9 mil. eura, što je 35,7 posto više nego lani.
Cjenovna konkurentnost
Snažni financijski rezultati postignuti su zahvaljujući povećanju popunjenosti i optimizaciji troškova. Za razliku od drugih hotelskih kuća, pulska grupacija je optimizacijom radnih procesa i temeljitim planiranjem radne snage uspjela zadržati troškove rada na sličnoj razini kao prošle godine.
Biogradska Ilirija, koja posluje u hotelijerskom, nautičkom i kamping sektoru, ostvarila je rast poslovnih prihoda od 7,6 posto, na 29,6 milijuna eura, a najveći doprinos tome dao je sektor kampinga sa stopom rasta od deset posto. Porasli su i pokazatelji profitabilnosti, ali slabijim tempom. Čista dobit rasla je 6,2 posto, na 8,6 milijuna eura, dok je EBITDA ojačala pet posto, dosegnuvši 11,3 milijuna eura. Rastući troškovi nagrizli su efikasnost te je EBITDA marža pala za postotni poen, na 38,23 posto.
Hrvatski hotelski sektor u usporedbi s konkurencijom na Mediteranu nosi se relativno dobro, podvlači Čižmar.
“Podaci govore da je, nakon razdoblja ubraznog rasta od 2021. do 2023., rast cijena hotela u Hrvatskoj stabiliziran u 2024. godini na niskih 1,8 posto godišnje, što je bitno niže od rasta cijena hotela u zemljama EU Mediterana (4,5%). Tijekom 2025. godine, pod utjecajem znatno intenzivnijeg rasta troškova u Hrvatskoj u odnosu na konkurentske zemlje, stopa rasta cijena hotela u Hrvatskoj nešto je viša (5,1%) nego prosječno na EU Mediteranu (4,3%). Usprkos nešto bržem rastu cijena, cjenovna konkurentost hotela u Hrvatskoj je zadržana. Cijene hotela i sličnih objekata su u posljednjih 12 mjeseci u Cipru, Grčkoj i Španjolskoj povećane više nego u Hrvatskoj, a u ostalim mediteranskim zemljama EU-a manje nego u Hrvatskoj. Istodobno, valja istaknuti da trošak rada u djelatnosti smještaja i ugostiteljstva u Hrvatskoj raste znatno brže nego prosječno u mediteranskoj konkurenciji Unije. Od 2020. godine trošak rada u hrvatskom turizmu porastao je za 50,1 posto, a u prosjeku EU Mediterana za 36,9 posto”, jasna je Čižmar.
Čižmar ističe da zabrinjava rast cijena u domaćim restoranima. Tijekom proteklih nekoliko godina cijene u restoranima u Hrvatskoj rasle su znatno brže nego u konkurentskim zemljama EU Mediterana.
“U posljednje dvije godine (2023. – 2024.) rast cijena u hrvatskim restoranima bio je za 120, odnosno 130 posto veći nego u prosjeku EU Mediterana. To je uzrokovalo loš međunarodni imidž Hrvatske kao skupe turističke destinacije, mnogo više nego skupoća smještaja. Tijekom ove godine trend rasta cijena restorana u Hrvatskoj nešto je blaži nego proteklih godina, ali još je znatno iznad prosječnog rasta cijena na Mediteranu. Još više zabrinjava što rast cijena nije praćen rastom kvalitete, tako da odnos vrijednosti za novac drastično opada. Kratkoročna je to politika koja može donijeti profit samo u jednoj sezoni, ali ima negativan učinak na dugi rok”, upozorava Čižmar.
Društvena težina investicija
I za kraj, još se jednom vraćamo na važnost hotelskih investicija. Osim za turizam, one su važne i za gospodarstvo u cjelini pa i za lokalne zajednice, kao i državu, naglašava Veljko Ostojić. Tome u prilog govori i studija Hrvatske udruge turizma koja će biti objavljena početkom prosinca
“Društva koja investiraju u razdoblju od 12 godina kroz fiskalna i parafiskalna davanja državi dodatno uplate ukupnu vrijednost investicije. Indirektna jednokratna davanja državi od 54,14 milijuna eura na osnovi oporezivanja plaća i dohodaka izvođača radova na objektima te PDV-a na komadnu opremu i namještaj, tj. 94.880 eura na svaki milijun eura investicije. Hotelske investicije kroz osam godina rezultiraju novostvorenom vrijednošću koja je jednaka visini investicije”, zaključuje Ostojić.
