Dva Vladina projekta kojima bi se financijski okrijepila poduzeća nisu završila na ledu iako je ‘ukazanje’ bivšeg premijera Sanadera s nakanom povratka u politiku zaokupilo pažnju i javnosti i političke vrhuške.

I u utorak je tako radna skupina bankara i predstavnika Ministarstva financija bistrila ideje vezane uz jačanje kreditne podrške i repozicioniranje Hrvatske banke za obnovu i razvitak s ciljem što bržeg pokretanja ekonomije. Otvorenih pitanja još je mnogo, a neslužbeno saznajemo da su se u utorak neka pitanja i zakomplicirala u odnosu na prethodni sastanak. Još se dvoji i o pitanju (ne)uvjetovanja načina kanaliziranja novca koji bi HNB bankama trebao osloboditi smanjenjem obvezne pričuve, a ima i ideja da država preuzme dio rizika i subvencioniranjem kamata u stambenom kreditiranju građana. Usuglašavanje i čvršće konture modela najavljeni su za ponedjeljak, 11. siječnja. Zasad se čini da se HBOR ipak neće baš pretvarati u investicijsku banku, jer bi to regulatorno, organizacijski i kadrovski oduzelo previše vremena, a inicijativa je ionako zakašnjela. S prijedlozima odluka Vlada je najavila izaći krajem idućeg tjedna. U tom paketu su i tzv. fondovi za gospodarsku suradnju koji privlače čak više pažnje, a financijski im je domet daleko manji od ‘priče o HBOR-u’. Približno jedna prema devet milijardi kuna, kažu izvori bliski Vladi.Guverner HNB-a Željko Rohatinski prošlog je tjedna na sastanku s bankarima i predstavnicima Vlade najavio da je HNB spreman bankama osloboditi čak oko 9, a ne 6 milijardi kuna, tj. da bi spustio stopu obvezne rezerve sa 14 na 11, a ne na 12 posto. To nije bezuvjetno i stoga u HNB-u prate osmišljavanje modela koji bi trebao osigurati da se milijarde kuna dodatne likvidnosti kanaliziraju u smjeru kreditne podrške ponajprije proizvodnji koja će biti poticaj oporavku gospodarstva. To znači perspektivnim projektima, ali i tvrtkama koje imaju probleme s likvidnošću. I dio inače solidnih tvrtki danas ima poteškoća, a banke prema rizicima imaju veću averziju. Potvrđuju to i visoki dnevni viškovi koje banke plasiraju u prekonoćne depozite u HNB uz kamatu od 0,5 posto, a koji ovih dana dosežu čak 4 milijarde kuna. Likvidnost je solidna, ali se slabo prelijeva u kredite privatnom sektoru.

Uz percepciju rizika koja utječe na cijenu, to je i pitanje poljuljane potražnje. Upravo to su glavne okosnice inicijative: smanjiti rizik bankama i potaknuti kreditiranje uz prihvatljivije kamate djelatnostima koje mogu dati impuls održivu rastu, a ne potrošnji. Dodatna likvidnost bi utjecala na smanjivanje kamata i na štednju i na kredite. Zasad se ide u smjeru da bi tehnički posao obrade zahtjeva i procjene rizika i dalje obavljale banke. Hoće li ih one i isplaćivati, ili bi to obavljao HBOR, još nije definirano. Računa se da bi kune koje će se bankama osloboditi, a na koje od HNB-a danas dobivaju 0,5 posto kamate, banke mogle plasirati HBOR-u po 3-4 posto (npr. 6-mjesečni euribor uvećan za CDS spread), kaže jedan član radne skupine. S naknadama banaka i HBOR-a, poduzeća bi na kraju, umjesto dvoznamenkastih, mogla računati na kredite uz kamatu od oko 7 posto. Za njenu visinu orijentir je i referentna kamatna stopa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ispod koje se neki kredit tretira kao potpora. Upravo efikasno usmjeravanje dodatnog kreditnog potencijala glavni je razlog zašto dio analitičara sumnja u pozitivne (makro)ekonomske efekte tog projekta. Pozivaju se pritom na šarolika iskustva drugih zemalja (s naglaskom na ona lošija) i rizik da nova likvidnost donese pritisak na tečaj i financijsku stabilnost. A to HNB sigurno nije raspoložen podržavati. Jasno je i da je taj rizik teško unaprijed i posve eliminirati. On se može ograničiti spuštanjem obvezne pričuve u dva koraka, što se čini izglednim zbog kapaciteta alokacije kredita, a ne bude li praksa u duhu ciljeva od dijela planiranog smanjenja pričuva moglo bi se i odustati.

Interesi banaka vs. države

Zaštitni mehanizmi
Za potrebe nove uloge HBOR-a u pogledu pokrivanja dijela kredita jamstvom (iznad prihvatljivog rizika) HBOR mora razraditi dodatne kriterije i programe. Oni ovise o tome hoće li se ići na sektorski ili tzv. horizontalni pristup, uz određivanje najnižeg i najvišeg postotka jamstva iznad kojega bi priča otklizala u moralni hazard. U model se planiraju ugraditi mehanizmi koji će osigurati da banke ne bi na taj način rješavale postojeću izloženost i reprograme kredita.