Nakon sedam godina u Zagrebu, dosadašnji šef Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu Peter Hasslacher uoči odlaska na novu funkciju u Austrijskoj gospodarskoj komori u Beč zadovoljan je postignutim. Ured je, kaže, od najmanje aktivnih pretvorio u jedan od najboljih austrijskih ureda u svijetu. Austrija je kao najveći ulagač dosad realizirala više od 5,5 milijardi eura investicija, dok je robna razmjena dvije zemlje lani prešla dvije milijarde eura, a za ovu se godinu očekuje na razini od 2,4 milijarde eura.

Kraj mandata u Hrvatskoj obilježili su pokušaji susreta s potpredsjednikom Vlade i ministrom gospodarstva Damirom Polančecom. Je li na koncu došlo do prijama?
– Za mene to više nije važno. Pripremam se za novi posao u Austriji, a u tom kontekstu neke ličnosti više nisu bitne. Ali moj zaključak jest kako je ministar koji je najviše zadužen za podršku stranih investicija, a koji bi prije svega trebao podržati Austriju kao najvećeg stranog investitora i u najmanju ruku komunicirati, ne želi austrijske investicije. No, nama to ne smeta previše uzmemo li u obzir da je Hrvatska Austriji 18. partner po vanjskotrgovinskoj razmjeni, a 10. po investicijama, i to želi li jedan čovjek austrijske investicije ili ne, nije previše bitno. Napominjem da izuzetno negativna iskustva koja imamo s tim ministrom nisu opća slika naše suradnje s hrvatskim institucijama. Naprotiv, sa svim ministarstvima, županijama, gradovima, HGK-a, HOK-a i Uredom predsjednika RH imamo izuzetnu suradnju.

Jesu li neke investicije zbog tog odnosa ipak izostale?
– Kad neka austrijska tvrtka dolazi u neku zemlju i želi razgovarati, a s druge strane ih nitko ne želi saslušati, izuzev Slobodana Mikca iz Agencije za promociju ulaganja, onda se ne osjećaju poželjni i često se odluče investirati tamo gdje se osjećaju dobrodošlima. Razgovor je uvijek prvi korak i ako se on ne događa, kako se mogu očekivati sljedeći koraci? O tome se već zna u Austriji i upravo sam razgovarao s jednim poduzetnikom koji je u Hrvatsku investirao još devedesetih, a sad se sprema povući iz Hrvatske. Kaže da klima za poslovanje nikad nije bila lošija i zato se želi povući s hrvatskog tržišta.

Što se konkretno pogoršalo toliko da bi otišao?
– U međuvremenu je okvir za poslovanje lošiji, a konkurencija ne spava i u nekim drugim zemljama nešto se događa, reformiraju se javne institucije i porezni sustav. I u Hrvatskoj tu ima pomaka, ali nedovoljno, drugi poduzimaju znatno više i zato ne treba čuditi da investitori razmišljaju o preseljenju. No, želim biti i korektan i gledati globalno. U Hrvatskoj su austrijska ulaganja daleko najveća, vanjskotrgovinska razmjena je dobra i razvija se u zadovoljavajućem smjeru. To još vrijedi i neće je neki događaj poput ovoga ili osoba, o čemu smo na početku razgovarali, pokvariti.

Austrija je puno napravila na poboljšanju izvoza poduzimajući izvoznu ofenzivu. Pratite li sličan hrvatski projekt?
– To je program HIO u koji je bila uključena jedna konzultantska kuća iz Austrije, a koja je krajem 1990-ih bila uključena i u austrijsku izvoznu ofenzivu. Djelomično smo i mi s našim iskustvom pomagali, a svakodnevno surađujemo i s HGK-om i razmjenjujemo iskustvo. U međuvremenu je u Austriji započela druga ofenziva, internacionalizacije gospodarstva, jer smo uvidjeli da je izvoz tek jedna od aktivnosti tvrtki u inozemstvu, i naš interes nije samo da strane tvrtke ulažu u Austriju, nego i da mi investiramo. Ide nam jako dobro. Bilježimo velik rast izvoza i imamo velik suficit, a to nije bilo uvijek tako.

Hrvatska ofenziva, međutim, još ne daje željeni efekt, treba li mijenjati koncept?
– Kada smo mi krenuli s izvoznom ofenzivom, austrijska je Komora već imala 90-ak ureda u svijetu. Bez tog logističkog sustava teško je promovirati tvrtke. Ako na terenu nemate ljude koji će osigurati informacije o tržištu, sve ostaje na teoriji i teško je provesti u praksu i najbolju ideju. Tako je možda i s Hrvatskom, imate izvoznu ofenzivu, ali nedostaju preduvjeti da je se implementira.