Ako netko hoće raditi medijsku hajku protiv nas, to ne mogu spriječiti, no Goranko i ja nećemo u tome sudjelovati. Možemo se štititi pravnim sredstvima, a u Hrvatskoj postoje propisi koji štite i velike i male te koji štite i kompanije. U ovako zagrijanom tržištu koje je osjetljivo zbog drugih stvari nećemo biti izvor informacija ili meta. U telefonskoj izjavi danoj za Poslovni dnevnik rekla je to Biserka Fižulić, vlasnica oko 30-ak posto dionica Magme. U prvi je plan stavila pravne mehanizme kojima se bore, potvrđuje to, protiv implikacija Hanfine odluke. Većinski vlasnici Magme Biserka i Goranko Fižulić inače zajedno drže oko 60 posto dionica. Iako su u središtu pozornosti zbog zakonske obveze da otkupe dionice po višoj cijeni od one po kojoj su ih prodali u IPO-u, barem zasad ne namjeravaju komentirati složenu situaciju nastalu povodom Hanfinog rješenja od 16. studenog. Šutnjom odgovaraju i na pojavu “zavjerničkog” saveza koji navodno neki od Magminih investitora, koji su to postali IPO-om, iniciraju protiv većinskih vlasnika motivirani obvezom otkupa koju je utvrdio regulator. U pogledu obveze ponude za kupnju dionica od preostalih dioničara neskrivena je namjera Fižulićevih da ne postupe po Hanfinom rješenju. Poznata je i regulatoru, a dovela je timove pravnika obje strane u više navrata da sjednu za stol. Tijek predstojećih zbivanja ipak je tek donekle moguće iščitati. Izgledno je da će opet reagirati pravna služba Hanfe, nakon što je svoje učinila u smislu dosljedne primjene Zakona o preuzmanju dioničkih društava. U zakonom određenom trenutku, kažu u Hanfi, podnijet će zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv većinskih vlasnika Magme. Prebacivanjem slučaja na sudstvo, čini se, računaju s time da se Hanfina uloga završava. Može se čuti kako u Hanfi nemaju namjeru slučaj dodatno tumačiti. U odnosu na razne varijante ishoda poteza, podsjećaju da su rješenje donijeli temeljem zakona, a pritom objašnjavaju i koji je zakon mjerodavan. Na pitanje Poslovnog dnevnika primjenjuje li se na ovaj slučaj stari ili novi Zakon o preuzimanju dioničkih društava, iz Hanfe odgovaraju kako je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je Fižulić kupio 400 dionica koje su ga i dovele u zakonsku obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje svih dionica tvrtke.

Prema Hanfinu stajalištu, to znači da se na događaj od 24. rujna ne primjenjuje novi Zakon o preuzimanju dioničkih društava koji je danas na snazi, a koji vrijedi od 1. studenoga premda se u njegovim prijelaznim i završnim odredbama navodi da će se po njegovim odredbama dovršiti započeti postupci. Razmatraju li se razne opcije koje je Hanfino rješenje otvorilo, za navedeno stajalište Hanfe može se sa sigurnošću reći da ne ide u prilog tzv. saveza protiv Fižulića. Najnovija reakcija u vidu organiziranja saveza koji se priprema protiv Fižulićevih navodno u dijelu Magminih investitora, a posebno se senzibiliziraju mali dioničari, time može biti dovedena u pitanje, pa i srezana u korijenu. Pod prijetnjom oduzimanja prava upravljanja na Magminoj dioničkoj skupštini, prema navedenom planu, oni bi mogli izvršiti pritisak na većinske vlasnike da daju stvarnu ponudu samo u režimu novog zakona (vidi okvir). Tako se ispostavlja da Hanfino stajalište o primjeni starog zakona spašava većinske vlasnike jer samo zahvaljujući njemu mogu ostvarivati pravo glasa iz kapitala s kojim raspolažu neovisno o obvezi javne ponude. Kako je prema našem pouzdanom izvoru zasad riječ o neformalnoj inicijativi malih dioničara i dijela fondovske industrije, pitanje je hoće li Hanfino objašnjenje zaustaviti lavinu koja je pokrenuta i hoće li im pritom poslužiti kao dostatna “utjeha” potencijalne tužbe nezadovoljnih dioničara koji mogu protiv Fižulićevih pokrenuti parnicu i tražiti sudskim putem otkup dionica.

Razlike dva zakona koji bi se mogli primijeniti na slučaj Fižulić

Pripreme za plan kojim bi preuzeli upravljanje Magmom u slučaju da većinski vlasnici ne pristanu dati stvarnu javnu ponudu temelje na interpretaciji po kojoj je za taj slučaj mjerodavan novi Zakon o preuzimanju dioničkih društava. Taj je propis objavljen 24. listopada u NN 109/07, a usuglašen je s pravilima koja vladaju u EU. Uporište im je kombinacija prijelaznih i završnih odredbi te članka 13. st. 3. U članku 61. stoji da “osobe kojima je obveza za preuzimanje nastala sukladno odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (NN br. 84/02., 87/02. i 120/02.), a koje do dana stupanja na snagu ovoga Zakona nisu podnijele zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, obvezne su nastalu obvezu izvršiti sukladno odredbama ovoga Zakona”. U članku 62. novog zakona kaže se da stupanjem novog zakona prestaje važiti stari zakon. Ako bi se stoga obveza javne ponude provodila po novom zakonu, člankom 13. stavkom 3. predviđa se da ponuditelj i osobe koje s njim zajednički djeluju ne mogu ostvariti pravo glasa iz svih stečenih dionica društva u slučaju da nakon nastupanja obveze objavljivanja ponude za preuzimanje u zakonskom roku ne podnesu zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude na preuzimanje od dana kad su došli u zakašnjenje do dana izvršenja ove obveze. To bi značilo da dok postoji obveza objave ponude, tako dugo dok se ne izvrši, ponuditelj nema pravo glasa iz svih stečenih dionica društva.