Tečaj eura jučer je prvi put ove godine pao ispod 7,30 kuna, s tim da je dan na domaćem deviznom tržištu otvoren na razinama oko 7,25. To otklizavanje prva je konkretna tržišna reakcija na tv-istup guvernera HNB-a Željka Rohatinskog večer prije. Govoreći o antiinflacijskim mjerama središnje banke guverner je, naime, rekao kako one, osim ograničavanja rasta plasmana banaka i inozemnog zaduživanja te doziranja aktivnosti u operacijama na otvorenom tržištu kao sekundarnom izvoru likvidnosti banaka, podrazumijevaju i čvrstu obranu nominalnog tečaja kune od deprecijacije, ali ne i aprecijacije ako do nje dođe. Time se samo još jednom potvrdilo da njegovi istupi u pravilu imaju jak odjek. Iako su istup guvernera Rohatinskog neki protumačili ponajprije kao ‘vraćanje loptice’ na ovotjedne istupe Ive Sanadera vezane uz inflaciju, i zatezanje odnosa između Vlade i HNB-a, premijer je jučerašnjom izjavom takve konstrukcije nastojao otkloniti. Najavio je da će i s HNB-om, kao i s drugim društvenim čimbenicima, Vlada razgovarati o načinu na koji se može doskočiti inflaciji, ističući kako inflacija nije samo hrvatski, nego i europski i svjetski problem. Dakako, uvijek se kod istupa političara jako važe i sumnjiči koliko u izrečenome ima iskrenosti, ali to je u konačnici trenutno manje važno. Dojam je zapravo da su guvernerova trezvena upozorenja poziv Vladi na uravnoteženje proračuna, koji bi s obzirom na skorašnje rasprave i donošenje proračuna za 2008. Vladi mogao biti i od pomoći u neizbježnoma balansiranju između želja pojedinih resora i objektivnih mogućnosti i razumnih ograničenja. Donošenje proračuna zapravo će pokazati koliko su u Vladi osvješteni izazovi koji pred njom stoje u definitivno nepovoljnijem okruženju nego prijašnjih godina.

Stopa inflacije u siječnju će, prema očekivanjima HNB-a, biti iznad šest posto. Rohatinski je istaknuo kako je uz prenesene efekte iz 2007. te uz postojeće tendencije, teško očekivati da će i prosječna godišnja stopa inflacije za 2008. biti ispod šest posto. Inflacija ‘ne manja’ od šest posto, odnosno dvostruko viša nego u 2007. izvedena je, k tome, uz pretpostavke da neće biti novih eksternih šokova na tržištu nafte te da će uslijediti stabiliziranje cijena poljoprivrednih proizvoda. Istodobno, u prognozi ekonomskog rasta u ovoj godini ne smatra realnim neka dosadašnja predviđanja o realnom rastu BDP-a na razinama od pet ili više posto. Navodeći pak naglašeno antiinflacijske mjere koje je za ovu godinu donio HNB i koje nužno nose i određene neželjene ‘nusproizvode’, guverner je istaknuo i kako je potrebno da se ukupna ekonomska politika usmjeri antiinflatorno. Vlada, kaže, zna da su joj na raspolaganju brojne mogućnosti izravnog ili posrednog utjecanja na kretanje cijena. Za početak, temeljna pretpostavka je da Vlada utvrdi razumne rashode i da ih se čvrsto drži. Bilo bi dobro da se ukupni rashodi vežu uz stopu nominalnog rasta od 6-7 posto, mišljenja su analitičari. Pojednostavljeno, bilo bi uputno uravnotežiti proračun, odnosno deficit praktički svesti na nulu. U prilog takvoj intenciji ide i to što nije izgledno računati na velike privatizacijske prihode kao posljednje dvije godine (priče o privatizaciji Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke pritom nisu osobit oslonac). Ukratko, makroekonomisti drže da bi rast rashoda valjalo utvrditi na razini očekivane inflacije, odnosno da se realno (računajući inflaciju) rashodi ne smanje, ali ni ne povećaju.

Već eventualni uravnoteženi proračun u osnovi djeluje u pravcu sprječavanja daljnjeg ubrzanja inflacije. No, mimo tog utjecaja na strani potražnje, Vlada ima i instrumentarij kojim može utjecati na ponudu s ciljem utjecanja na cijene. Za to na raspolaganju ima robne rezerve, interventni uvoz, trošarine. Usto, jedno od takvih područja, koje je prema mišljenju stručnjaka u našem slučaju i najteže izvedivo, su i subvencije i poticaji. U nas su, primjerice, poticaji definirani praktički bezuvjetno, a takvih je u svijetu veoma malo. Drugim riječima, državni poticaji mogu se uvjetovati (ne)dizanjem cijena. To je malo gruba igra, ali ni vremena nisu lagodna. A ona ove godine s inflacijom zasigurno donose i problem rasta kamatnih stopa, što danas i te kako brine aktere financijske industrije, ali i svih njihovih klijenata. Rast kamatnih stopa ne pogoduje cijenama dionica, no što znači doziranje likvidnosti i rast kamatnih stopa, ovih je dana osjetila i Vlada, odnosno Ministarstvo financija koje je na upis ponudilo pola milijarde kuna, a banke iskazale potražnju za 12 milijuna. S današnjom inflacijom, a procjene su da se u prvom dijelu godine neće bitnije usporiti, postavlja se i pitanje negativnih kamatnih stopa na depozite. A to opet priziva rast kamata.