Goran Granić, ravnatelj Energetskoga instituta Hrvoje Požar i predsjednik Hrvatskoga energetskog društva (HED), objašnjava glavne odlike modela energetske obnove zgrada (ESCO), čiji je samo mali segment energetska obnova javnih zgrada.Natječaji za te poslove upravo su krenuli i kod njih se, barem na početku, ne primjenjuje u cijelosti novi model jer izbarani ponuditelji neće imati i obvezu održavanja.

Moraju li ESCO tvrtke kao takve biti registrirane ili se za nove poslove po tom modelu mogu natjecati i sve ostale “obične” tvrtke, one koje se bave inženjeringom, projektiranjem i građenjem?
Svi koji imaju odgovarajuće kompetencije i uvjete mogu se baviti time. Naravno, morat će zadovoljiti neke uvjete iz posebnih propisa, primjerice, ako se bave i prodajom energije, morat će i za to biti registrirani.

Zašto je ugovoranje s otplatom iz ušteda najpovoljnije za projekte javnoga sektora?
Nije riječ samo o javnome sektoru, već o svakoj pravnoj osobi koja želi svoju energetiku povjeriti kvalificiranim tvrtkama, smanjiti troškove i povećati sigurnost. U ovom trenutku u Hrvatskoj je u fokusu obnova fasada i javnih zgrada, a to je samo mali dio tržišta ESCO usluga, iznosi nekoliko postotaka ukupna potencijala na hrvatskom tržištu. Moguće je i da će taj mali segment dosegnuti razinu poslovnih aktivnosti od 1,5 milijardi eura godišnje.

Što je kod tog modela najvažnije?
Najvažniji je ugovor, koji treba zaštititi na jednak način primatelja i davatelja usluge. Potrebno je objektivizirati stanje i učinke mjera da bi se mogli utvrditi financijski parametri cijeloga pothvata, kao i svi mogući rizici koji bi se mogli javiti tijekom roka eksploatacije, koji iznosi pet, sedam, deset i više godina.

Za ESCO projekte u svijetu postoji nekoliko tipova ugovora. Što ih odlikuje?
Temeljna je karakteristika takvih ugovora da se njima može realno obuhvatiti poslovna aktivnost, da se može nesporno izmjeriti i da su subjekti zaštićeni od vanjskih utjecaja. Oni moraju definirati kako će se zaštititi i što u slučaju da država donese propis koji bi jedan posao mogao dovesti u neprihvatljivu poslovnu situaciju. Posrijedi može biti i odluka nekoga drugog vanjskog čimbenika poput opskrbljivača energijom.

Može li se reći da je ESCO model idealan u vrijeme krize i štednje javnog sektora?
To je dobar model za sva vremena. Razvoj takvog tržišta dovest će do kvalitetnih tvrtki kojima će se povjeravati poslovi vođenja energetike, ulaganja i održavanja, uključujući i isporuku energenata.

Što je ključno za uspješnu provedbu tog modela?
Koncept treba biti realan u sadržaju, dinamici i svim uvjetima koji su potrebni za njegovu realizaciju. Kada je posrijedi javni sektor, mogu se pojaviti problemi nadležnosti, vlasništva, samostalnosti subjekata i njihova financijskog sustava u odnosu na nadležnosti u odlučivanju i financiranju.

Zadaća države tipski ugovor

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Je li problem što nemamo veliko iskustvo s ESCO modelom, kao ni zakonsku regulativu?
U razvoju tog modela potrebna je pomoć države u izradi tipskog ugovora za takve vrste poslova, kao i temeljita analiza zakonodavstva, da se utvrdi postoje li ograničenja za provedbu. Moguće je da postoje problemi koji će se morati otkloniti izmjenom određenih zakona, no to nije zapreka. Teško je prepoznati sve probleme unaprijed. Vidjet ćemo na prvim natječajima što će se dogoditi i koji će se problemi pojaviti u definiranju ugovornih odnosa te u provedbi.