Neki od izvođača radova koji su u zadnjih godinu i pol potpisali ugovore o energetskoj obnovi zgrada u državnom vlasništvu spremaju se tužiti RH zbog neizvršavanja ugovornih obveza, a zbog čega ne mogu započeti s ugovorenim poslom i gube znatan novac.

"Neke ugovore smo potpisali još početkom 2014., uložili smo milijune eura u garancije i jamstva i sada moramo ustati sa tužbom protiv RH. Još od lipnja upozoravamo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja da program obnove traje do 1. siječnja 2016. Već smo tužili RH zbog neizvršenja odredbi ugovora za energetsku obnovu zgrada iz 2012. i 2013., gdje također nismo uspjeli krenuti u izvedbu. Procjenjujemo da će nam za svaku od nekoliko zgrada za koje smo potpisali ugovor država morati isplatiti po milijun kuna", rekao nam je jedan od tih izvođača koji su pristali obnavljati po ESCO modelu, što znači da novac ulaže ista ona tvrtka koja izvodi radove na energetskoj obnovi. Investitor se kasnije naplaćuje  tako da mu država određeni broj godina uplaćuje naknadu, odnosno dio novca koji je ušteđen na potrošnji energije. Stoga je izvođaču u cilju kvalitetna izvedba jer njegova naknada ovisi o postignutoj uštedi.

Energetska obnova zgrada javne namjene omogućava smanjenje potrošnje energije u  za 30 do 60 posto. Energetsku obnovu javnih zgrada RH je započela 2012. po Direktivi Europske komisije, koja svaku članicu EU od 1. siječnja 2014. obvezuje na godišnju obnovu po tri posto zgrada u svom vlasništvu, a što znači da do 2020. treba obnoviti 20-tak posto državnih zgrada. Dosad je provedeno svega 18 natječaja, ali niti oni uglavnom nisu realizirani. Nešto se radi samo u bolnicama u Splitu i u Vrlici, a i tamo izvođači radova obnavljaju iako nisu dobili državna jamstva. Izvođači tvrde da bi zbog tog nepridržavanja rokova iz direktive RH od 1. siječnja 2016. mogla plaćati oko 18 milijuna eura penala godišnje. Kad tome pribrojimo  troškove njihovih tužbi dolazimo do ogromnih troškova, a prvotna ideja uštede pretvara se u priču o nebrizi za javni novac. Po gruboj računici naših sugovornika, koji su anonimni jer se još uvijek nadaju dogovoru sa državom, na takvim se projektima do 2020. moglo zaposliti 10.000 ljudi.

Priča o nemaru još je čudnija znamo li da je Poslovni dnevnik u lipnju 2014. objavio tekst o tome kako će Hrvatska morati plaćati 18 milijuna eura penala godišnje. Vijest su tada preuzeli i drugi mediji, pa se pokrenula i država: potkraj kolovoza 2014. s tvrtkom Reflex potpisan je ugovor o energetskoj obnovi zagrebačke Kockice, zgrade u kojoj je smješteno Ministarstvo pomorstva. Iz nekog je razloga država opet usporila: iako bi do kraja 2015. trebalo energetski obnoviti 400 zgrada, dosad ih je obnovljeno samo nekoliko. "Ministrica Anka Mrak Taritaš nas je pozvala da se javimo na natječaje i to nas sada skupo košta", ističu neki sugovornici. Drugi krivnju prebacuju na Hamag-Bicro, tvrdeći da ta agencija ne želi izdavati jamstva, bez kojih je nemoguće dobiti kredite u HBOR-u, gdje investitori uglavnom podižu kredite. No, u Hamagu kažu da "od kreditora nisu zaprimili nijedan službeni zahtjev po programu Energetska obnova zgrada javnog sektora", što znači da je krivac za zastoj HBOR, u kojem već dugo leži nekoliko zahtjeva za kreditiranje.

U HBOR-u pak kažu da su putem programa kreditiranja zgradarstva dosad odobrili gotovo 70 milijuna kuna kredita za podizanje razine energetske učinkovitosti javnih i privatnih zgrada. "Predviđena je mogućnost da se krediti odobravaju uz jamstvo Hamag Bicra. No, jamstvo Hamaga nije uvjet za odobrenje kredita već samo jedan od prihvatljivih instrumenata osiguranja, a klijent za osiguranje kredita može ponuditi i druge instrumente. Pojedini zahtjevi koji su u obradi u HBOR-u su u procesu razmatranja mogućnosti drugih sredstava osiguranja zbog ograničenja udjela u visini ukupnog jamstvenog portfelja Hamag Bicra", doznajemo u HBOR-u. U Ministarstvu graditeljstva pak tvrde da zastoja nema.

"RH je u 2014. dvostruko premašila postavljeni cilj ušteda u zgradama centralne države, slično se očekuje u 2015. te nema govora o plaćanju penala. U taj cilj ne uračunavaju se samo zgrade obnovljene ESCO modelom već i one čiju je obnovu sufinancirao FZOEU ili je to učinjemo samostalno iz proračuna. U okviru programa energetske obnove do 30. rujna 2015. sklopljeno je 13 ugovora o energetskom učinku za ukupno 97.192 m2 ukupne ugovorene vrijednosti 161,8 mil. kn, bez PDV-a. U postupku potpisivanja je još 10 ugovora, u postupku javne nabave provode se tri natječaja za energetsku obnovu zgrada. Upravo je završena energetska obnova zgrada Kliničkog bolničkog centra Split – lokalitet Križine, vrijednost ugovora je 115,2 milijuna kuna s PDV-om", doznajemo.

Na pitanje koliko zgrada u državnom vlasništvu RH mora obnoviti, rečeno nam je da se "RH odlučila za alternativni pristup, nije izrađivan registar zgrada središnje države nego je izračunat ekvivalent ušteda koji bi se postigao putem stope obnove od 3%, a taj cilj se postiže obnovom pet do 17 zgrada. U 2014. RH je dvostruko premašila postavljeni cilj te je ostvarila 208 posto cilja", tvrde u Ministarstvu.Za komentar smo zamolili jednog od izvođača radova. "RH je planirala energetski obnoviti 200 zgrada javnog sektora do kraja 2015., površine oko 420.000 kvadrata, što je 210.000 kvadrata godišnje.

I program za razdoblje 2016.-2020. predviđa obnovu 210.000 kvadrata godišnje. Zašto onda u Ministarstvu tvrde da je cilj obnova 33.267 kvadrata godišnje te da treba obnoviti samo 10-ak zgrada, kad je predviđena obnova 100 objekata godišnje? Istina je da je potpisan dio ugovora za 13 objekata od ukupno 200 predviđenih, no pitanje je što je od toga u realizaciji. Osim toga, zašto HBOR nije zatražio jamstva od Hamaga ni za jedan projekt? Napokon, koliko je odobreno kredita i izdano jamstava za 13 ugovora koji su potpisani? Niti jedan!", tvrdi naš sugovornik.   

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinari još grebu po dnu

Kriza doslovno desetkovala zaposlene u građevinskim obrtima

Kao što je nekih osam godina prošlog desetljeća građevinarstvo slovilo za najpropulzivniji sektor, u proteklih sedam godina on je najjače pokošen krizom i recesijom. Toliko da se i danas govori tek o usporavanju negativnih trendova ili grebanju po dnu. Niz ilustrativnih podataka o padu koji se u međuvremenu dogodio ponudila je najnovija sektorska analiza Gorana Butorca s Ekonomskog instituta. Među ostalim, od prosinca 2008. do lipnja 2015. broj zaposlenih više nego prepolovio; smanjio se za čak 49.348 ili 54,5 posto. Iako se više od polovice smanjenja broja zaposlenih dogodio u pravnim osobama, relativne brojke daleko su gore kod građevinara obrtnika. U pravnim osobama, naime, zaposlenost je pala za 44,5 posto, dok je u obrtu doslovno desetkovana: pad za 18.220 zaposlenih u njihovu slučaju znači pad za 89 posto. Istodobno, obujam građevinskih radova u Hrvatskoj u prvih je sedam mjeseci ove godine bio gotovo 38 posto manji od usporedivog razdoblja predkrizne 2008. Kako ističe Butorac, toliki pad u u građevinarstvu nije samo težak udarac za tu djelatnost već i za gospodarstvo u cjelini, s tim da je nepovoljnim kretanjima uvelike pridonijelo usporavanje i/li zaustavljanje velikih državno financiranih projekata u području cestogradnje. Prema podacima DZS-a, u strukturi ukupnog gospodarstva u prvoj polovici 2015. godine građevinski je sektor sudjelovao s 4,3 posto, što je ispod prosjeka EU, dok je prije krize činio 7,2 posto BDP-a, što je, kao i u još nekoliko članica s izraženim nekretninskim bumom, bilo osjetno iznad prosjeka Unije. Sa 90.464 zaposlenih građevinarstvo u ukupnoj zaposlenosti u Hrvatskoj danas participira 6,7 posto, dok je prije krize njegov udio u zaposlenosti dosezao 9,5 posto. Recesija i prateće smanjenje potražnje odrazili su se i na pad cijena građevnog materijala, dok su u istom razdoblju proizvođačke cijene ukupne industrije povećane 7,6 posto. Vrijednost izvršenih radova u građevinarstvu i lani je zabilježila osjetan međugodišnji pad (17,3%), s tim da je relativno najviše (čak 30 posto) pala izgradnja stambenih zgrada. Autor analize pritom apostrofira i veoma malu aktivnost u izgradnji industrijskih građevina. U ukupnoj vrijednosti radova one zauzimaju tek 2,2 posto.