Što će 2015. donijeti građevinarima? Izvjesno je da neće doći do rasta investicija, no moguće je da će se riješiti drugih problema koji opterećuju poslovanje. To su dampinške cijene, rad na crno i manjak kontrole poštivanja kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Zdenko Karakaš, direktor HUP-ove Udruge za graditeljstvo, smatra da je njihovo rješavanje u 2015. prioritet, i tvrdi da su za ova rješenja zainteresirani i sindikati. 

Kvaliteta ima cijenu 
No, ključni problem ostaje – šest uzastopnih godina nedostatka poslova. U tom sektoru iz godine u godinu vrijednost izvedenih radova pada, prosječno 6-8 posto. Nastavka trenda i u 2015. boje se svi u branši, uz poslodavace to je i 70.000 radnika. Razlozi su jasni: glavni naručitelj građevinskih radova u Hrvatskoj je javni sektor. Državne strukture i javna poduzeća čine više od 70 posto investicija. Privatni sektor i građanstvo nemaju osigurano financiranje (ili je skupo, ili su suzdržani zbog nesigurnosti). U normalnim uvjetima Vlada tada potiče investiranje, kaže Karakaš, no zbog prekomjerne zaduženosti, deficita i socijalnog mira, ne očekuju se investicije u građevinskom sektoru, što zabrinjava sve zaposlene.

Iako su prognoze po tom pitanju loše, godina ne mora biti izgubljena. Sektor može prodisati ako se riješi "neuređenih tržišnih odnosa i nejednakih socijalnih uvjeta poslovanja, što dovodi do nelojalne konkurencije i urušanja sustava kvalitete i vrijednosti dokazanih i sposobnih građevinskih tvrtki". "Građevinari ne proizvode automobile, pa da ih vidite, učinite probnu vožnji i kupite. Kod građevina sklopite ugovor u dobroj vjeri i za dvije godine vidite što ste kupili. Javni naručitelji koji u više od 95% slučajeva ustupaju radove po kriteriju najniže cijene u uvjetima opće nestašice poslova postupaju neodgovorno. Posljedice su vidljive odmah jer kvaliteta ima svoju cijenu, pogotovo u održavanju i korištenju", kaže Karakaš ističući da su posljedice neprimjereno niskih cijena neplaćanje radnika, rad na crno i predstečajne nagodbe, ukratko nepravilnosti zbog kršenja zakona i socijalnih prava.

Sektor stoga željno čeka promjene u Zakonu o javnoj nabavi, koje najavljuje Vlada. S druge strane, poslodavci, a tvrde i sindikati, žele da se uvede red na tržištu dok ne dođu investicije. Za oporavak sektora s velikim efektom na BDP i za stabilno poslovanje potrebne su čak četiri milijarde eura ulaganja. Što se tiče mehanizama, Karakaš smatra da treba posegnuti za onima koji se uspješno koriste na uređenim tržištima pojedinih članica EU na koje se Hrvatska treba ugledati u provedbi svojih propisa. "Iako u 2015. neće biti porasta investicija u građevinarstvu, ta se godina može uspješno iskoristiti za poboljšanje uvjeta poslovanja. To su naše skromne želje koje bi se trebale ispuniti u novoj godini i pobuditi interes vladajućih za promjene", kaže Karakaš. Što to znači?

Dobre dosadašnje odnose između socijalnih partnera sindikata i poslodavaca, kaže, treba uskladiti s novim Zakonom o radu, koji ima pozitivne novosti. Na vratima je i novi kolektivniugovor, sadašnji istječe već u veljači, a pregovori su u tijeku i navodno su tvrdi. Karakaš, koji je dugo radio u inozemstvu, smatra da novi ugovor valja osloboditi  neprimjerena naslijeđa iz prošlosti i sputavajuće sindikalne solidarnosti. Prvo ga treba učiniti primjerenim socijalnim ugovorima u zemljama koje bi trebale biti uzor, a potom ga nadležni ministar proširuje na cijelu djelatnost. Je li to moguće, vidjet će se uskoro, no za optimizam, čini se, nema razloga. Vladajući, barem dosad, nisu prepoznali da je "elementarna nužnost poštovanje kolektivnoga ugovora i njegovih tarifnih stavki te da je nedopustivo da netko tko ne poštuje socijalni sporazum može koristiti novac poreznih obveznika". 

Vlast ih zapostavlja
"Bojim se da vlast ne posvećuje dovoljno pažnje djelatnosti u kojoj je zaposleno daleko najviše proizvodnih radnika. Sva zajednička nastojanja sindikata i poslodavaca da se urede jednaki uvjeti poslovanja i osigura njihova kontrola nisu dosad prepoznati kao opći interes i dovode se u pitanje, a nije nam jasno u čijem interesu", upozorava Karakaš. A sve što trebamo jest da se vlast ugleda na najbolje zemlje EU, što znači Njemačku. Nakon dugogodišnje rasprave u Njemačkoj se 1. siječnja 2015. uvodi minimalna satnica od 8,5 eura, a već 20 godina vrijedi za cijelu Njemačku kolektivni ugovor za građevinarstvo sa sada minimalnom satnicom 12,5 eura. "Možda ovaj podatak pomogne vladajućima da shvate značaj koji treba posvetiti građevinarstvu. Toleriranje neprimjereno niske cijene rada nekontroliranjem poštovanja kolektivnog ugovora ne pomaže javnim naručiteljima da štede na trošku investicija, nego potiče nelojalnu konkurenciju i rad na crno, neplaćanje poreza i doprinosa te uništavanje tvrtki koje bi trebale biti temelj građevinarstva".