Natalitet u prošloj godini u Hrvatskoj je dostigao najvišu stopu u ovom stoljeću, rođeno je oko dvije tisuće djece više nego u 2004. godini, koja je također bila plodnija od svoje prethodnice. Prirodni prirast, međutim, još je negativan jer je od broja rođene djece za oko deset tisuća više umrlih, izvijestio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo u svom redovitom godišnjem izvješću. Vodeći hrvatski demografi istovremeno upozoravaju da je porast nataliteta privremen, što se najvećim dijelom može zahvaliti lošom populacijskom politikom. Štoviše, profesor Jakov Gelo napominje kako je uvedena i jedna potpuno antidemografska mjera koja je ukinula praksu da naknadu ženama za komplikacije u trudnoći isplaćuje izravno zavod za zdravstveno osiguranje, već će to od sada biti povjereno poslodavcima. “To je antidemografska mjera jer psihološki utječe na trudnoću i zacijelo će utjecati na to da neke odustanu od majčinstva, smatra profesor i pojašnjava kako se u zadnjih nekoliko godina blago povećava broj žena koje rađaju nakon 34. godine života. To je dob u kojem se svaka trudnoća smatra rizičnom i većina žena provede je na bolovanju.”

“Država kaže da to treba platiti poslodavac pa će mu se sredstva naknadno vratiti. Dakako da će to neke poslodavce navesti na razmišljanje”, ističe Gelo, inače član Vladina savjeta za populacijsku politiku koji, po svemu sudeći, danas ima tek formalnu ulogu. Profesor tvrdi da se savjet kojeg predvodi ministrica obitelji Jadranka Kosor nije sastao već pola godine, a da rješenja koja su predložili demografi nisu još došla ni na raspravu.
“Sve što je ova Vlada učinila blago je povećanje rodiljnih naknada i povratak plaćenog trogodišnjeg dopusta za treće dijete ili blizance. Drugi prijedlozi stručnjaka nisu ni definirani, a kamo li da su u funkciji”, ističe Gelo. Među izravnim mjerama koje demografi predlažu Vladi uvođenje je dječjeg doplatka za svu djecu, a ne samo za socijalno ugožene, te poboljšanje sustava za čuvanje djece (povećanje kapaciteta vrtića u gradovima). U takozvanim neizravnim mjerama je stambena politika koja bi išla u korist mladim obiteljima, povećanje zaposlenosti te smanjivanje stope dojenačke smrtnosti. Hrvatska, naime, još ima relativno visoku stopu, po dojenačkoj smrtnosti nalazimo se iza posljednje zemlje Europske unije sa 6,1 umrle dojenčadi na 1000 živorođenih, što je za oko 1,4 promila iznad prosjeka EU. Povećanje broja rođene djece u zadnje dvije godine i činjenica da je u prošloj godini rođeno naviše djece od početka ovog desetljeća za Gelu nisu povod optimizmu. “To ništa ne znači jer još imamo više smrtnosti od rađanja, odnosno gubimo populaciju. Rezultat blagog rasta nataliteta splet je okolnosti jer su u najplodnijoj dobi djeca takozvane ”baby boom” generacije, odnosno sad se rađaju unuci te generacije. Takav se trend može očekivati tek još godinu ili najviše dvije, a broj rođenih će nakon toga opet početi rapidno padati, upozorava demograf i tvrdi da tome nema spasa bez oštrih političkih rezova i konsenzusa koji mjere neće ukidati sa svakom smjenom vlasti.

Ulazak u depopulacijsku fazu

Hrvatska se u niskonatalitetne zemlje može ubrojiti već tri desetljeća budući da ima stopu rađanja ispod 15 živorođenih na 1000 stanovnika. Od 1991., po treći put u prošlom stoljeću, statistika bilježi više umrlih nego rođenih. Time Hrvatska ulazi u depopulacijsku fazu prirodnog kretanja stanovništva, a osim dugogodišnjeg smanjivanje nataliteta i fertiliteta na ta kretanja su utjecali i negativni migracijski trendovi populacije mlađe životne dobi. Prema izvješću HZJZ, u 2005. živorođeno je 42.492 djece, a umrla je 51.790 osoba. Ove godine zabilježen je gotovo isti prirodni pad stanovništva kao i u 2004. Natalitetna stopa u 2005. iznosila je 9,6/1000 stanovnika (u 2004. bila je 9,1), a mortalitetna 11,7/1000 stanovnika (u 2004. bila je 11,2). Zanimljivo je da su lani samo 2 županije imale pozitivan prirodni prirast, Splitska i Zadarska županija. Trend pada nataliteta prisutan je u cijeloj Europi, a usporedba s prosjekom EU-a (10,31) pokazuje da RH ima nešto nižu stopu. Usporedba s Češkom, Mađarskom ili Slovenijom pokazuje da imamo vrlo male razlike u natalitetu jer je u ovim državama stopa 8,7-9,6/1000 živorođene djece. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u RH je u 2004. očekivano trajanje života pri rođenju iznosilo 75,66 godine, odnosno za žene 79,08, a za muškarce 72,13 godina.