Iako u Hrvatskoj još postoji snažan otpor razvoju financijskog tržišta, posebno fintecha, uspjeh Funderbeam SEE-a, zajedničkog projekta Zagrebačke burze i Funderbeama, danas se po Europi, Africi i Aziji promovira kao jedan od najboljih primjera novog modela financiranja biznisa – crowdfundinga. Tu promociju radi ni manje ni više nego Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD).

Poslovni dnevnik razgovarao je EBRD-ovom glavnom savjetnicom za finteche, crowdfunding i blockchain. Jelena Madir, direktorica Službe EBRDA-a za reformu financijskog prava na temelju uspjeha Funderbeam SEE-a, i to njegovog pozitivnog efekta na investitore te dostupnost kapitala malom i srednjem poduzetništvu, inicirala je izvještaj “Best practices for the regulation of Crowdfunding platforms”. Kaže da zahvaljujući njemu EBRD sada savjetuje vlade Turske, Maroka, Egipta, Kazahstana i Armenije u izradi regulativnog okvira za crowdfunding platforme.

“Moram naglasiti da moj tim nije bio uključen u projekt Funderbeam SEE-a, već onaj mojih kolega u EBRD-u, budući da projekt nije iziskivao pravne reforme u Hrvatskoj, jer je Funderbeam utemeljen u Estoniji”, kaže Madir. To je zato što se tvrtke izlistane na Funderebeam SEE-u u Zagrebu još financiraju preko Estonije, jer u Hrvatskoj to nije pravno moguće.

Vlada li među EU regulatorima velik interes za crowdfundingom otkad ga Europska komisija smatra prioritetom u gospodarskom razvoju do 2027.?

Regulatori diljem Unije jako su zainteresirani za crowdfunding. No, treba razumjeti da je crowdfunding sastavljen od četiri segmenta grupnog skupljanja i plasmana kapitala: kroz kreditiranje za što nemate primjer u Hrvatskoj, zatim investiranje za što je primjer Funderbeam SEE, pa doniranje za što postoji nekoliko platformi i onaj najpoznatiji, koji koristi Kickstarter, nagrađivanje, a kojeg također još nema ovdje. Regulatorima je važno razlikovati kad crowdfunding ulazi u područje stjecanja udjela, vlasništva, odnosno trgovine nekog oblika kapitala, jer tada je on u pravilu u zoni regulacije tijela nadležnog za tržište kapitala (op.a. Hanfe). U slučajevima kad zadire u kreditiranja, tada je najčešće nadležna središnja banka (op.a. HNB). U Hrvatskoj bi u svakom slučaju predlagatelj novog zakona bilo Ministarstvo financija.

Znači, ako Hrvatska želi crowdfunding to treba predložiti Ministarstvo financija?

Takav je formalno-pravni okvir u Hrvatskoj. EBRD, odnosno moj tim, u takvim slučajevima nastupa kao savjetnik u izradi zakona, što u praksi znači da u suradnji s nadležnim Ministarstvom pišemo zakon, provodimo konzultaciju s relevantnim interesnim skupinama, te provodimo edukaciju oko novog zakona. EU takve projekte čak vrlo rado financira.

Gdje ste u zadnje vrijeme radili na sličnim, fintech projektima?

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Osim savjetovanja vlada u Turskoj, Armeniji, Kazahstanu, Egiptu i Maroku oko crowdfundinga, dosta radimo i na blockchainu. Tako smo odnedavno postali članovi Advisory Boarda International Association-a for Trusted Blockchain Applications, kojeg je osnovala Komisija, a prije par mjeseci objavili smo izvješće ‘Smart Contracts – The legal framework and proposed guidelines for lawmakers.’ Na ovaj izvještaj nas je potaknula inovativnost vlade Gruzije koja već koristi blockchain u zemljišnim knjigama, te želi uvesti ‘smart contracts’ za prijenos vlasništva, što isto tako iziskuje izmjene u pravnom okviru. Naš izvještaj stoga opisuje pravna pitanja koja su neophodna za uvođenje ‘smart contracts’.

Otkud takav interes za blockchain?

Mnogim zemljama je uvođenje blockchaina način da privuku investitore, jer ako su percipirane kao korumpirane i ako nema povjerenja u državne institucije, budući da se pretpostavlja da se izmjenom nekog propisa može ugroziti vlasništvo, investitori više vjeruju blockchainu. Decentraliziraju proces i nije ga moguće kompromitirati bez da to postane svima vidljivo.

Navodno radite i s blockchainom u Poljskoj. O čemu se radi?

S Ministarstvom digitalizacije u Poljskoj radimo na regulatornom okviru za cloud computing. Treba znati da je u području cloud computinga još mnogo otvorenih pitanja poput outsourcinga. Usto, radimo na strategiji primjene blockchaina u javnom sektoru u Poljskoj. Cilj nam je da identificiramo ključna područja u kojima bi primjena takve tehnologije njima donijela maksimalnu korist. Želimo definirati nekoliko kvalitetnih pilot projekata.

Hrvatskoj slijedi otvoreno bankarstvo (PSD2), a navodno je veliki interes za to i izvan Unije. Gdje?

Nedavno smo savjetovali Narodnu banku Bjelorusije na regulatornom okviru za primjenu Unijine PSD2 regulative kod njih. Bjelorusija nije članica EU, ali želi svoj Zakon o platnom prometu uskladiti s PSD2, odnosno otvorenim bankarstvom. Stoga su od nas zatražili upute o tome kako je Velika Britanija primijenila PSD2. I da, vlada veliki interes za ovu temu izvan Unije. Tako u Kazahstanu upravo počinjemo sa savjetovanjem oko regulatornog projekta za mobilno bankarstvo.

Što od svega toga radite u Hrvatskoj? Jesu li i ovdje jako zainteresirani za regulaciju i primjenu fintecha, crowdfundinga i blockchaina?

Ovdje smo u razgovoru s HNB-om, Hanfom i Ministarstvom financija. Interes postoji, ali su nam rekli da su im prioriteti malo drugačiji, tako da zasad ne traže takve usluge.

Možda žele da to nametne EU? Što je EK postigla dosad u pripremi buduće crowdfunding direktive?

Trenutno je direktiva o crowdfundingu u procesu političkog usuglašavanja između Vijeća Europe, Europskog parlamenta i EK. Kako slijede izbori, to će se malo odužiti. Međutim, nacrt same regulative u vrlo visokoj je fazi razvoja. No, ima nekih nedorečenosti poput toga da se ne pravi dovoljna razlika između crowdfundinga u kojem se prikuplja kapital za investiciju i onog u kojem se kapital posuđuje.

Dakle, još ima otvorenih pitanja. Ovakva regulativa omogućit će da u Hrvatsku odmah dođe Kickstarter ili da neka hrvatska platforma odmah dođe u sve države EU. Cilj je napraviti EU putovnice za crowdfunding, slično kao što danas postoje za banke.

Kako je to regulirano u Velikoj Britaniji, a čije su crowdfunding platforme koristili i hrvatski ulagači?

London je omogućio rad svih vrsta crowdfunding platformi. Tamo se za njihov rad dobije nacionalna licencija, slično kao što se dobije za banku. Ali nije cilj da platformu nakon toga ugušite u regulativi sve dotle dok štitite i korisnike, odnosno investitore i tvrtke. U susjedstvu je daleko odmakla Austrija, koja je napravila poseban zakon i pri tome postavila gornju granicu iznosa ulaganja po investitoru, ali i ograničenje u smislu postotka imovine. I u Velikoj Britaniji i Austriji crowdfunding se pokazao odličnim rješenjem za financiranje malih i srednjih poduzetnika. Omogućilo im se da dođu do kapitala bez visokih troškova izlaska na klasičnu burzu ili pak bez kolaterala koje bi tražile banke.

Kad smo kod banaka. U Hrvatskoj se notificirao N26, a Revolut najavio ulazak. Vi, pak, na Amazonu primate predbilježbe za svoju knjigu o regulaciji fintecha. Kako ih definirate?

Agriteh, martech, fintech… U kojoj god djelatnost da danas dodate tehnologiju možete stvoriti neki ‘tech’. Zato ne smatram da je fintech ograničen samo na startupe u financijskoj industriji. To je primjena financijskih tehnologija u najširem smislu te riječi, od banaka izazivača tzv. challenger banks, preko postojećih banaka i pružatelja rješenja na novoj tehnologiji pa sve do kibernetičke sigurnosti i blockchaina. Možemo ići još šire pa reći i da je to primjena otvorenog bankarstva, tj. PSD2 direktive.

Da li se finteche i u Londonu percipira na takav način?

U Londonu je suradnja velikih banaka i startupa mnogo jača. Najveće banke imaju svoje inkubatore i akceleratore i intenzivno potiču razvoj fintecha. Tako pokušavaju riješiti vlastite neefikasnosti. Takva je priča i iza Tranferwise-a, koji mi omogućuje da novac iz Londona u Zagreb pošaljem bez provizije od 30 funti koje bih ostavila u klasičnoj banci. Tako da ima nešto u tome da se na finteche gleda kao izazivače postojećih banaka ili kao one koji pomažu onima kojima su usluge banaka skupe pa nemaju ni tekući račun.

U Hrvatskoj imate startup Oradian koji potiće financijsku inkluziju. Slično radi i M-Pesa. EBRD-u su takve poduzetničke inicijative jako zanimljive jer povećavaju pristup financiranju za ljude koji nemaju pristup uslugama platnog prometa jer nemaju bankovni račun, ali zato imaju mobitel.

No, ne treba finteche promatrati samo kao male tvrtke. Banke izazivači u Londonu su danas prilično narasle. Primjerica, Revolut, Monzo i Starling bank zapošljavaju po nekoliko stotina zaposlenika.

U Londonu su fintechi aktivni već godinama pa velike banke nisu nestale. Što im se ipak događa?

Priče o propasti velikih banaka pokazale su se netočne. Umjesto toga, one se transformiraju i često ulaze u partnerstva s fintechima, više su usmjerene na korisnika, itd.

Dakako, ima i negativnih posljedica. Klasične poslovnice polako nestaju. Prema procjeni Citi banke, u narednom razdoblju broj stalno zaposlenih u klasičnim bankama smanjit će se za 30-50 posto.

U bankama ili financijskom sektoru?

Nemam podataka za cijeli financijski sektor, jer se on mijenja. Danas je mnogo širi od pojma banke. Fintechi mogu preuzeti neke funkcije backofficea velikih banaka, ali one ih outsourceaju i drugim vrstama tvrtki. Ovdje nije pitanje fintecha, u smislu poslovnih inovacija, već fintecha u smislu tehnoloških inovacija, i to prvenstveno automatizacije. Znači, najviše na radna mjesta utječe automatizacija, odnosno robotizacija. Velike banke imaju mnogo starih, tzv. legacy sustava i njih će morati mijenjati.

Što vidite kao najveći izazov automatizacije financija?

To što se mijenja način na koji se gradi karijera u financijskoj industriji. Primjerice, za mlade je loše što nestaju junior pozicije, koje su tradicionalno bile ulaz u velike sustave. Sada se u startu traže znanje i agilnost. Druga stvar je pitanje što su prave kompetencije koje će se tražiti u budućnosti.  Mislim da su to prvenstveno cjelozivotno ucenje, agilnost i spremnost na promjene u vrsti posla koju radite.

Da li će u budućnosti regulatore stvarno zamijeniti roboti?

Mislim da uvijek postoji potreba za profesionalnu prosudbu. To što će roboti, čak i u regulativi, preuzeti repetitivne poslove, koji zahtjevaju mnogo manualnog rada neće promijeniti činjenicu da regulatori rade posao koji zahtjeva promišljanje, kreativnost i koordinaciju među ljudima koji donose odluke, pogotovo kad govorimo o sve složenijim uslugama u platnom prometu, blockchainu, nova pitanja koja otvaraju kriptovalute itd.   S druge strane, jednom kad se utvrdi regulativa, poslovni compliance-a u bankama i drugim drustvima ce se moci automatizirati. Primjerice, sad već imate tzv. RegTech tvrtke koje bankama nude usluge regulation-as-a-service.

Kako se regulatori s time nose?

Sve više su okrenuti fintechima. Financial Conduct Authority u Londonu već cijelo desetljeće ima vlastiti Innovation hub kroz koji surađuje sa fintechima. U posljednje vrijeme stvorili su i regulatorni sandbox za finteche. Primjerice, u sandobox su stavili čak i kripto i blockchain igrače.

Što točno znači regulatorni sandobox?

Sandbox omogucava inovativnim firmama da testiraju inovativne proizvode pod nadzorom regulatora, koji im daje privremenu autorizaciju, bez koje inace ne bi mogli plasirati proizvode unutar postojeceg regulatornog okvira.  Za razliku od innovation huba, gdje regulator stoji na raspolaganju svim inovativnim drustvima, u sandbox vas regulator bira sam. Koliko regulator kao tijelo može biti inovativan da zna prepoznati prave inovacije, to je vrlo diskutabilno. No, sandobox svojim članovima omogućuje da u bliskoj suradnji s regulatorom testiraju krajnje granice regulative. Tako fintechi na tržište mogu donijeti revolucionarne usluge mnogo brže i jeftinije, a regulator pazi na zaštitu potrošača.

Blockchain se ponekad spominje kao tehnologija koja može u cijelosti zamijeniti banke. No, i same banke imaju veliku potrebu za blockchainom. Kakve trendove tu primjećujete?

Iako se blockchain spominje u kontekstu decentralizacije, zbog toga što blockchain omogućuje da više stranaka koje si međusobno ne vjeruju mogu imati decentralizirani sustav u koji mogu vjerovati, banke od njega mogu imati vrlo pragmatične koristi. Blockchain je tehnološki distribuirana baza podataka. To znači da je dobar za sve u vanjsko-trgovinskom poslovanju počevši od uvoza i izvoza roba, preko sindiciranih kredita pa sve do “trade settlement of securities” na burzi  – poslova gdje imate dosta stranaka, svaka sa svojom bazom podataka koje treba uskladiti.

Zašto onda velike banke nisu snažnije ušle u blockchain?

U praksi zapravo jesu, posebno u tzv. privatni blockchain (za razliku od javno dostupnog blockchaina). No, problem s blockchainom je što još nije dovoljno skalabilan. U postojećem platnom prometu imate sustave koji vrte po milijune transakcija u sekundi. Blockchain to još ne može. Drugi problem je interoperabilnost. Imate Ethereium, Cordu, Hyperledger i još na desetke drugih velikih blockchain sustava, i sad je pitanje koji odabrati, koji će biti dominantan u budućnosti ili pak da li on može "pričati" s drugim blockchainima. Treći problem je mogu li blockchaini pričati s postojećim sustavima. Zasada su dosezi njegove primjene u velikim banakam mali ili umjereni.

U SAD-u i Japanu se mnogo napravilo po pitanju kriptovaluta. Što očekujete da će se po tom pitanju dogoditi u Europi?

Danas je jasno da bi zabraniti kriptovalute bilo isto što i zabraniti internet. To nije moguće. Međutim, kriptovalute su i dalje vrlo kontraverzna tema. I naglašavam kriptovalute ovdje odvajam od blockchaina koji ni najmanje nije kontraverzan, štoviše, dobrodošao je. Ključan problem s kriptovalutama je ono što se predstavlja i kao jedna od njegovih glavnih prednosti – anonimnost, pa se tako Bitcoin cesto asocira s pranjem novca i trgovinom drogom. Isto tako, kriptovalute jos uvijek loše ispunjavaju osnovne funkcije novca. Nisu općeprihvaćeno sredstvo razmjene, a ni mjerilo vrijednosti jer se vrjednuju tek u odnosu prema klasičnim valutama.  No, bitno je naglasiti da osim kriptovaluta, postoji i sve veći broj tzv. cryptoassets, koji mogu imati svojstva vrijednosnih papira ili cak usluga, pa je regulatorima diljem svijeta jos uvijek tesko procijeniti koji porezni i racunovodstveni sustav primijeniti na ovu vrstu imovine.

Uz ovo podrucje dolazi pregršt pitanja iz područja regulative za koja još nema odgovora. Nitko ne kaže da initial coin offerings nisu dobra alternativa inicijalnim javnim ponudama, ali opet što je sa zaštitom ulagača? Primjerice, Japan je 2016. g. uveo zakon o kriptovalutama, jer mu se dogodio slučaj propasti MT Goxa, burze Bitcoina, ali je i nakon uvodjenja zakona hakirano nekoliko burzi kriptovaluta.

U SAD-u ne postoji jedinstveni sustav regulative, zbog federalnog sustava regulative, pa je tako savezna drzava New York uvela BitLicense, koji propisuje licenciranje i regulativu za drustva koja se bave trgovinom kriptovaluta.  I Europska komisija najavila je planove za reguliranje kriptovaluta u skoroj budućnosti.