Manje od pola građana EU razumije razliku između „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“, oznaka koje su propisane europskim zakonodavstvom. Iako nakon isteka ove druge oznake hrana može biti dobra za jelo još danima, tjednima i mjesecima, ona se masovno baca na dan isteka.

– „Najbolje upotrijebiti do“ znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da npr. zadržava optimalnu hrskavost i boju. U Švedskoj i Norveškoj su eksperimentalno zamijenili tu oznaku s „najbolja kvaliteta do“ i „najbolje do, ali upotrebljivo nakon“. Europska komisija bi svakako trebala tu inicijativu uzeti u obzir, – smatra Borzan.

Kako piše N1, jedan dio proizvođača koji su obuhvaćeni istraživanjem je izjavio da namjerno koriste kraće rokove trajanja nego što bi trebali jer se time štite od potencijalnih problema. Nadalje, istraživanja europskih potrošačkih udruga su pokazala da se ta strategija ponekad koristi i kako bi proizvodi kraće bili na policama, odnosno da trgovine moraju češće naručivati.

– Istraživanje je pokazalo da isti proizvodi u različitim zemljama nose različite različito duge rokove trajanja i upute za skladištenje što može zbuniti korisnike jer su ponekad na istoj etiketi. Proizvođači su to objasnili razlikama u temperaturama na kojima se čuvaju proizvodi u trgovinama. Prosječna temperatura rashladnih jedinica u Njemačkoj je viša nego u Danskoj i stoga proizvodi za njemačko tržište imaju kraće rokove nego za dansko. Smjernice EU ili propisane temperature na cijelom zajedničkom tržištu bi riješile taj problem, – kazala je hrvatska eurozastupnica.