Kako je ekološki održiv razvoj jedna od osnovnih smjernica hrvatske nacionalne razvojne strategije, evidentno je kako je očuvanje čistih vodenih resursa conditio sine qua non njezine realizacije.

Bez čistih voda, teško će se moći ostvariti planovi o razvoju ekološke poljoprivrede, niti očuvati bogati svijet flore i faune koji je danas jedan od glavnih turističkih aduta. Utoliko, jasno je kako je gospodarenje otpadnim vodama prvenstveno ekonomsko pitanje, te kako su investicije u tom sektoru preduvjet rasta i razvoja u cijelom nizu sektora domaće privrede. Upravo zato, Hrvatske vode još su početkom prošlog desetljeća pokrenule dva velika nacionalna projekta razvoja sustava zaštite voda – Jadranski projekt i Unutarnje vode.

Zahvaljujući tim projektima, vrijednim više od 300 milijuna eura, posljednjih je godina mnogo učinjeno na zaštiti Jadranskog mora i gradnji javnih komunalnih kanalizacijskih sustava te uređaja za pročišćavanje, tako da danas nema većeg grada na Jadranu koji svoje otpadne vode izravno bez ikakvog pročišćavanja ispušta u more. Mnogo je učinjeno i na zaštiti vodnog područja Dunava odnosno slivova rijeka Save i Drave, zapravo cijeloga područja sjeverne Hrvatske te dijela Gorskog kotara i Like. Ipak, da je Hrvatska tek na početku puta svjedoče podaci o iznimno maloj količini instaliranih uređaja za najviši – treći stupanj – pročišćavanja voda. Od ukupno 108 uređaja u Hrvatskoj, 33 uređaja preliminarnog stupnja pročišćavanja, 20 uređaja su uređaji prvog stupnja, 49 uređaja je drugog stupnja, a s trećim stupnjem pročišćavanja izgrađeno je tek 6 uređaja. Procijenjeni ukupni troškovi izgradnje ili dogradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda bez pripadajuće kanalizacijske mreže, prema proračunu Hrvatskih voda, iznose oko  450 milijuna eura.

Pridoda li se tome i cijena izgradnje kanalizacijske mreže, ta brojka vjerojatno je i višetruko veća. Sretna okolnost jest da se za ovakve projekte pruža mogućnost značajnog financiranja iz fondova Europske unije. Posljednje izvješće Europske komisije pokazuje pozitivne pomake u tretiranju otpadnih voda među državama članicama, čemu su najviše pridonijeli europski fondovi kroz koje je u zbrinjavanje otpadnih voda u razdoblju od 2007. do 2013. godine plasirano 14,3 milijarde eura. Kroz ove programe Poljska je iskoristila 3,3 milijarde eura, Rumunjska 1,2 milijarde eura, a Mađarska 600 milijuna eura. Na raspolaganju nam je europski novac, ali i iskustva država koje su te svoje probleme već riješile. Domaćih stručnjaka imamo, kao i građevinskih kompanija, odnosno proizvođača industrijske opreme. Izazov rješavanja problema otpadnih voda je pred nama, jesmo li spremni s njim se uhvatiti u koštac?