Prema podacima u nedavno objavljenoj studiji u znanstvenom časopisu Nature u Europi postoje 9252 energetske zajednice. Studija je mapirala energetske zajednice u 29 europskih zemalja, od kojih je 26 država članica EU.

Daleko najzanimljiviji podatak je da se njih čak više od pola nalazi u Njemačkoj, čak 4848, dok je na drugom mjestu Nizozemska sa ‘samo’ 987. Na dnu ljestvice su Bugarska, Malta, Rumunjska i Mađarska, koje imaju samo po jednu energetsku zajednicu. A gdje je Hrvatska?

Zajedničko ulaganje
“U Hrvatskoj još uvijek nema ni jedne registrirane energetske zajednice građana, iako postoji zakonska regulativa o energetskim zajednicama i zajednicama obnovljive energije. Postoji nekoliko registriranih energetskih zadruga, no one trenutno nisu priznate kao energetske zajednice jer posluju po modelima koji su drugačiji od onih koji su propisani za zajednice.

Ipak, trenutno ima nekoliko inicijativa koje predvode organizacije koje se bave energetikom i klimom, a putem kojih se pokušava osnovati i registrirati energetska zajednica u nekoliko gradova i općina.

Jedna od njih je inicijativa u Ivanić Gradu koju provodi DOOR u sklopu svog projekta LOGYCO financiranog iz EUKI programa. Druge inicijative provode REGEA, privatna tvrtka Grid-one d.o.o. te ZEZ (Zelena energetska zadruga)”, kaže dipl.ing.geol. Maja Bratko, starija stručna suradnica u Društvu za oblikovanje održivog razvoja (DOOR).

Maja Bratko

Energetske zajednice, kao i energetske zadruge, posljednjih su godina privukle značajnu pozornost kao obećavajući model za održivu proizvodnju i distribuciju energije. Obično se sastoje od lokalnog stanovništva, poduzeća ili organizacija koje surađuju na proizvodnji, upravljanju i distribuciji obnovljive energije.

Te skupine ulažu u infrastrukturu obnovljivih izvora energije, kao što su solarni paneli, vjetroturbine ili postrojenja na biomasu, te zajednički upravljaju proizvodnjom i distribucijom energije. Ove inicijative osnažuju lokalne zajednice da preuzmu kontrolu nad svojim energetskim potrebama i pridonesu prijelazu na čišće i održivije izvore.

Pa zašto ih onda kod nas nema, koji se izazovi nameću na putu od ideje do cilja? “Na nedavnom koordinacijskom sastanku između više dionika koji rade na temi energetskih zajednica u Hrvatskoj, identificirano je više problema s kojima se suočavaju građani kod osnivanja takvih zajednica.

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Više od uređaja: Priča o brendu koji je promijenio način na koji živimo

Održivo poslovanje

Tko stoji iza najveće održive investicije u Hrvatskoj?

Jedan od najbitnijih je kompleksna procedura i velika količina dokumenata koje osnivači moraju zadovoljiti i dostaviti HERA-i kako bi mogli registrirati zajednicu. Drugi je zahtjev da energetska zajednica ima jednu zaposlenu osobu što zajednicama, koje se obično organiziraju u obliku udruga i okupljaju entuzijaste na lokalnoj razini, predstavlja ozbiljnu prepeku pošto za tu osobu treba osigurati sredstva za plaću.

Postoji još dodatnih barijera, problema i nepoznanica s kojima se susrećemo kod provođenja inicijativa za osnivanje energetskih zajednica građana, no vjerujemo da ćemo kroz stalnu komunikaciju kako među dionicima na tržištu tako i prema nacionalnim odgovornim tijelima kroz vrijeme sve te nepoznanice i probleme razjasniti te da će se uskoro pokrenuti znatan broj investicija u građansku energiju putem takvih zajednica”, priča Maja Bratko.

Energetski prosumerizam
Energetske zajednice mogu se osnovati kao pravne osobe, u obliku zadruga, društvenih poduzeća, udruga ili drugih vrsta neprofitnih pravnih osoba, omogućujući pojedincima da surađuju s lokalnim vlastima te malim i srednjim poduzećima radi usklađivanja zajedničkih ulaganja u energetiku robe i za sudjelovanje na energetskim tržištima.

Ovim je direktivama EU postavila pravne temelje za promjenu paradigme prema energetskom prosumerizmu (istovremenoj proizvodnji i potrošnji), s lokalnim zajednicama građana koji djeluju i kao proizvođači i kao potrošači energije s niskom razinom ugljika, učinkovito demokratizirajući energetsko tržište.

Raspodjela energije generirane ovim sredstvima može varirati. U nekim slučajevima, višak energije se prodaje u mrežu, a prihod se raspodjeljuje među članovima. U drugima, energiju izravno troše članovi zajednice, čime se smanjuje ovisnost o vanjskim izvorima energije.

“Energetske zajednice jedan su od alata u razvoju građanske energije. Koliko bi energetske zajednice bile dobre ili ne u segmentu višestambenih zgrada, nismo sigurni jer zgrade još uvijek nemaju nikakav oblik (pravne) osobnosti, a ugrađivanje obnovljivih izvora energije gotovo pa je nemoguće”, smatra Tin Bašić, suosnivač portala ZGRADOnačelnik.hr.