S prvim danom ove godine minimalna plaća u Hrvatskoj značajno je narasla – na 970 eura bruto, što je otprilike 750 eura neto. Narasla je i prosječna plaća, ali rasla je i inflacija.

Prema zadnjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), onima za studeni prošle godine, prosječna neto plaća iznosila je 1366 eura. U odnosu na studeni 2023. kada je iznosila 1208 eura, prosječna plaća u godinu dana narasla je za 158 eura.

I medijalna neto plaća, koju mnogi smatraju realnijim pokazateljem, u studenome je bila 1162 eura, dok je godinu dana ranije iznosila 1030 eura ili 132 eura manje.

Iznos za “nos iznad vode”

Kada je lani u kolovozu N1 pitao ekonomista Ljubu Jurčića kolika bi trebala biti mjesečna plaća u Hrvatskoj da bi bila dovoljna za podmirenje obveza i zadovoljavanje potreba, on nam je odgovorio: 2.000 eura. Uz napomenu da taj iznos ne treba shvaćati posve precizno jer nisu isti kriteriji, odnosno troškovi, onih koji, primjerice, žive u Gospiću i onih u Zagrebu ili Splitu.

“Pristojna plaća znači da godišnje možete dva tjedna ići na ljetovanje, tjedan dana na zimovanje, da možete djeci kupiti tenisice kad im zatrebaju, a bez kalkuliranja i gledanja čega ćete se odreći da biste si nešto priuštili”, pojasnio je tada Jurčić.

Gostujući na N1 televiziji, isto je ponovio i mjesec dana kasnije

“Inflacija je problem za ljude koji su u siromaštvu i na granici, a oni koji imaju 2000 eura plaću, koju ja zagovaram i za koju smatram da bi osigurala da je ljudima ‘nos iznad vode’, onda u prosjeku ta inflacija neće biti problem”, kazao je u rujnu.

Plaće ne prate podivljale cijene

U međuvremenu se dotad uspavana inflacija razbudila i krenula marširati po trgovinama, kafićima, restoranima… U rujnu, kada je Jurčić na N1 rekao da 2000 eura drži plaćom dovoljnom za pristojan život, stopa inflacije mjerena indeksom potrošačkih cijena bila je 1,6 posto na godišnjoj razini, što je ujedno bila najniža stopa još od ožujka 2021. godine. U listopadu je već narasla na 2,2 posto, a u studenome na 2,8 posto da bi u prosincu ubrzala do 3,4 posto na godišnjoj razini.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Što građani misle o rastu cijena koji se oteo kontroli, vidjeli smo prošloga petka tijekom jednodnevnog bojkota trgovina, trgovačkih lanaca i benzinskih crpki, a na inicijativu potrošačke platforme “Halo, inspektore”. Masovnim odazivom na bojkot građani su poručili da su s plaćama i mirovinima kakve (pr)imaju, a uz podivljale cijene, daleko od normalnog i dostojnog života na kakav po Ustavu imaju pravo.

“Sada bih pomaknuo na 2200 eura”

Sada, pet mjeseci nakon što smo mu prvi puta postavili to pitanje, Jurčića smo upitali smatra li da je plaća od 2.000 eura i dalje dovoljna za normalan i pristojan život.

“Rekao sam tada 2000 eura da se lakše pamti, to je nekakav prosjek. Oni koji malo dublje rade analize i koji se detaljnije bave potrošačkim košaricama, izračunali su da bi ta dostojna plaća bila između 1780 i 2170 eura. To je taj raspon, a ja sam tih 2000 eura rekao ‘po sredini’ jer je teško apotekarski odrediti. U međuvremenu su cijene išle gore pa bih sada taj iznos pomaknuo na 2200 eura. To bi bilo 10 posto više, onoliko koliko je prosječno poskupjela hrana.”

Jurčić napominje kako ni onaj iznos koji nam je prvi puta spomenuo, a ni ovaj sada, nije izračunao po nekoj dugačkoj formuli.

“Kod nas u Hrvatskoj 55 posto BDP-a otpada na osobnu potrošnju, pa se onda od toga gleda koliko ide na hranu, koliko na komunalije i tako dalje. Svjetski prosjek je 60 posto BDP-a za osobnu potrošnju. Ako je zemlja bogatija, taj udio spušta se prema 50 posto, a ako je siromašnija, gdje građani više troše na hranu, onda prosjek ide do 60 posto.

U Albaniji je početkom 1990-ih, kada se tamo raspao socijalizam, skoro 90 posto BDP-a bila osobna potrošnja jer su bili siromašni i sve su to ‘pojeli’. A kako su se kasnije oporavljali išli su polako prema tih 60 posto”, pojasnio je Jurčić.

“Dobili smo europske cijene, ne i plaće”

Podsjeća kako je uoči uvođenja eura upozoravao da će Hrvatska u roku od dvije godine doći na razinu europskih cijena, ali da plaće neće triput narasti.

“U prosjeku su plaće u Europi dvaput veće nego kod nas, a u bogatijim zemljama, ovima u koje naši ljudi najviše odlaze, plaće su i triput veće. Kad se tako gleda, onda su tih 2000 eura granica siromaštva u Europi. A budući da smo dobili europske cijene, trebali bismo minimalno imati neke prosječne europske plaće koje osiguravaju minimum potreba”, rekao je Jurčić.

Na iznos plaće dostojne pristojnog života, kaže Jurčić, može se gledati iz više kutova, a on ga izračunava makroekonomski.

“Ako je ljetos, prije rasta inflacije, taj iznos bio 2000 eura; ako su troškovi života za ono što ljudi najviše troše, a to su hrana i piće, narasli za 10 posto, onda bi to sada bilo 2200 eura. Ali poanta je u tome da je i s plaćom koja raste za 10 pa i 20 posto nos hrvatskog potrošača još uvijek pod vodom. Nema tu neke posebne računice. Jednostavno, ljudi s prosječnom plaćom ne mogu disati, a i s 2000 eura većini je nos pod vodom”, zaključio je Jurčić.