Europska je komisija zaprijetila vladama čak 16 zemalja pokretanjem postupka pred Međunarodnim sudom pravde ako promptno ne uvedu mjere nužne u provođenju liberalizacije europskog energetskog tržišta. Među spomenutim zemljama nalaze se Austrija, Belgija, Češka, Njemačka, Estonija, Španjolska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Litva, Letonija, Poljska, Slovačka, Švedska i Velika Britanija koje, kako upozorava Bruxelles, ne rade dovoljno na uvođenju novih pravila. Komisija tu u prvom redu ističe intervenciju nekih vlada o kvotama isporuke struje i plina kojima se njihova cijena održava ispod tržišne što onemogućava ulazak inozemne konkurencije. Mnoge velike kompanije imaju u svom vlasništvu proizvodnju i isporuku struje, a neke objedinjuju i poslovanje strujom i plinom, stoga Komisija zahtijeva slobodan pristup distributivnoj mreži kojom bi pak trebao upravljati nezavisan operater. Također je navedeno da neke vlade favoriziraju domaće elektroenergetske tvrtke što opet onemogućava ulazak stranih kompanija. Osim toga neke članice Unije ne obavještavaju Komisiju o distribuciji na velike udaljenosti što je jedno od pravila, a isto tako u mnogim zemljama potrošači nemaju potpune informacije o izvorima energenata koje plaćaju.Prijetnja Europske komisije, koja čak spominje i Veliku Britaniju gdje je liberalizacija provedena još 1989., uslijedila je nakon otvorenog protivljenja Njemačke i Francuske bruxelleskoj inicijativi. Francuzi i Nijemci se protive zabrani vertikalne integracije poduzeća kojom se udružuju kompanije međusobno povezane proizvodnjom sirovina i finalnih proizvoda. Takva integracija iznimno je pogodna kompanijama poput njemčkog E.ON-a i francuskih tvrtki EDF-a i Gaz de Francea, koji bi se uskoro trebali spojiti.

Europska komisija strahuje da bi takvom kombinacijom te tvrtke imale monopolistički položaj na otvorenom europskom tržištu jer ga u velikoj mjeri imaju i danas pa je nužna mjera razbijanje najvećih kompanija. No u sjeni čvrstog otpora Pariza i Berlina stoje i druge članice, u prvom redu Španjolska i Italija čije vlade uporno štite domaću elekroprivredu od inozemnih akvizicija. Razilaženje Bruxellesa i jakih članica Unije zaoštrilo se samo šest mjeseci uoči dugo najavljivanog otvaranja energetskog tržišta Europske unije. Prema europskoj direktivi iz 1999. sve članice Unije moraju do 2008. otvoriti svoja nacionalna tržišta inozemnoj konkurenciji, a kao početak liberalizacije određen je 1. srpnja iduće godine. Premda još od 2004. gospodarski subjekti mogu birati svog dobavljača struje i plina, tek će potpunom liberalizacijom isto vrijediti i za kućanstva. Čelnici EU vjeruju kako će deregulacijom čitav sektor dobiti na efikasnosti pa bi slijedom toga Europska unija postala najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo. No ako sve članice uskoro ne postignu konsenzus o mjerama, teško je očekivati da će predstavljena ideja uistinu zaživjeti. Prijetnja Međunarodnim sudom pravde, koji se i dosad pokazao neučinkovitim u rješavanju sličnih sporova, teško da može zastrašiti Francusku ili Njemačku, osobito zbog njegove sporosti, na koju je nedavno upozorio i njegov prvi čovjek Bo Vesterdorf, napomenuvši kako je potrebno utemeljiti novi sud putem kojeg bi se brže rješavala pitanja o spajanju kompanija. Stoga valja očekivati kompromis Bruxellesa i nekih zemalja Unije, kako o pitanju samog otvaranja pojedinih europskih elektroprivreda tako i u vezi s drugim spornim predmetima.